Mislili ste da jedino u Hrvatskoj žive bešćutni politički egzibicionisti koji izjavljuju da su mjere kojima se, usred pandemije koronavirusa, spašavaju životi starijih građana – pretjerane?
Srećom, Hrvatska još uvijek nije toliko moralno potonula da vladajući političari pitaju treba li ponešto pretrpjeti kako bi nečiji djed ili baka, (a zašto ne i kronično bolesno dijete?) živjeli duže. Ali Sjedinjene Države, čine se da jesu.
Nakon što su vladajući političari signalizirali da bi možda trebalo žrtvovati starije, a kako ne bi posrnula ekonomija, javile su se tri bake koje takvim “liderima” poručuju da, jednom riječju, odjebu.
“Nisam spremna sklupčati se i umrijeti. Osim toga, moja unučad misli da sam baš zabavna”, kaže Susan Shwaidelson (67) u u viralnom videu. Ona je baka dvoje unučadi koja s gnjušanjem odbacuje ideju američkih političara, uključujući i predsjednika Donalda Trumpa (73), koji misle da “lijek za problem ne smije biti gori od problema”.
“Tražiti jedan dio populacije da riskira život, bez ikakve garancije da bi to uopće bilo korisno za državu, nije dobro vođenje države”, dodaje dvostruka baka Dorothy Paw (63).
“Gospodarstvo čine ljudi. Imat ćemo puno bolje gospodarstvo ako poslušamo znanstvenike koji kažu da trebamo istrpjeti neko vrijeme te da će se gospodarstvo, nakon toga, oporaviti”, izjavila je baka 14 unučadi Ruth Morhad (81). Podsjeća da su bake i djedovi važni, pogotovo siromašnijim obiteljima koje ne mogu priuštiti drugačiju skrb za djecu.
“Baš sam u petak otišla u mirovinu i to prije nego sam očekivala – zbog koronavirusa. Dakle, nisam bila netko tko ne doprinosi društvu, iako sam baka. Kako se usuđujete predložiti nešto takvo?! Zar kažete da sutkinja Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg (87) treba umrijeti? Zato što je stara? Ili mislite da nije produktivan član društva? Pa to je ludost!”, poruka je koju Dorothy šalje političarima pa nastavlja: “Moji roditelji su bili divni baka i djed. I roditelji moje snahe su sjajni djed i baka. Znam što su moji roditelji dali mojoj djeci. Želim da moja unučad to ima. Želim da čuju priče o njihovoj obitelji od članova njihove obitelji. Ja želim biti ta koja će im ispričati te priče.”
“Danas bake nisu ono što su bile kad smo mi bili mali. Ne sjede po cijele dane u stolcu i heklaju. Mnogi od nas su jako aktivni i vrlo vrijedni u zajednici. Nisam u mirovini i vjerojatno se nikada neću umiroviti”, napominje Ruth.
“Sama ta ideja da se bake i djedovi potrošna roba… Ja nisam imala luksuz rasti s djedom i bakom i zato cijenim to iskustvo s mojom unučadi. Dajemo im dragocjenu nepodijeljenu pažnju. Imamo perspektivu koju smo gradili godinama. Znamo kako se nositi s izazovima koje mladi ljudi nisu nikada susreli. Trebamo pokušati spasiti svakoga”, zaključuje Dorothy.
