Gostujući u programu javne televizije, epidemiolog dr. Bernard Kaić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dao je odgovore na niz pitanja koja zanimaju hrvatsku javnost. Iz razgovora prenosimo najvažnije akcente.
O testovima koji
bi u 15 minuta otkrivali zaražene
To bi ubrzalo donošenje odluke o tome treba li osoba u izolaciju i treba li tražiti njene kontakte. Priznajem, ne znam kakvi su testovi i što oni love. Ako detektiraju virus i njegov genom, mogli bi služiti u svrhu ranog prepoznavanja oboljelih. Ako detektiraju protutijela, ne mogu se upotrijebiti, jer pokazuju bivšu ili trenutnu infekciju, ali tek kasnije.
O obustavi javnog okupljanja
Pravodobno smo uveli tu mjeru prije nego smo imali dokaz da se virus neprepoznato širi u populaciji. Ni sad nemamo te dokaze, ali imamo naznake. Kasno bi bilo to uvesti sada ili za dva tjedna.
O ograničenju
kretanja
Treba biti takvo da bude maksimalno moguće. Ne znam što znači potpuno ograničenje kretanja. Stav epidemiologa je da ljudi u samoizolaciji ne bi smjeli doći u kontakt s drugim ljudima. Ako slučajno razviju blage simptome koje ne prepoznaju, mogu biti zarazni za druge.
Ali također mislimo da, ako je nekom nužno otići po lijekove, osoba (u samoizolaciji, op. mv.) smije koristeći masku i uz higijenu ruku otići u ljekarnu po svoje lijekove. Naravno, ne stupajući u kontakt s drugima. S druge strane, policija tu samoizolaciju drugačije shvaća. Čak i sankcionira kada osobu kojoj je izrečena samoizolacija zatekne na putu do ljekarne. To je nešto strože nego što mi epidemiolozi smatramo nužnim. Ali svrha je ista – spriječiti ljude koji su možda zaraženi da dođu u kontakt s drugima.
O društvenim kontaktima “na dva metra”
Smatra se da za zarazu treba dulji kontakt i na udaljenosti manjoj od dva metra. Bolest se prenosi kapljičnim putem i to što prođete pored nekoga ili s njim popričate minutu na udaljenosti od dva metra ne bi smjelo biti dovoljno. Izuzetci uvijek postoje. Teoretski je moguće da netko jako kašlje pa dobaci izlučevine do vas. Ali to je izuzetak i nije pokretač epidemije. Epidemiju pokreće bliski kontakt, boravak sa zaraženom osobom u zatvorenom prostoru, dodirivanje zajedničkih predmeta ako osoba ima izlučevine od kašljanja na prstima. Ne, ako prođete pored nekoga i ako s njim porazgovarate par minuta s udaljenosti do dva i pol metra, nećete se zaraziti.
O maskama
Još nije do kraja razjašnjeno u kojoj su mjeri osobe bez simptoma zarazne za druge. Sasvim sigurno je da su takve osobe puno manje zarazne od onih koje imaju simptome. Ako ništa drugo, ne šmrcaju i ne kašlju pa ne izlučuju viruse u toj mjeri.
Kada bi se pretpostavilo da je značajan dio stanovništva zaražen i da ima blaže simptome, tada bi nošenje maski koristilo. Jer onda bi manje izlučivali viruse prema van. Za osobe koje su zdrave i nose maske, manja je šansa da će se zaraziti kapljicama zaraženih soba. Ali problem s maskama je taj da ih morate stalno popravljati. Ako nemate čiste ruke, samo ćete još prstima na lice, oči i nos nanijeti viruse. Zato smo malo skeptični prema univerzalnoj preporuci nošenja maske.
