“Ne vidim da bi itko razuman mogao biti protiv toga da i mi pomognemo određenom broju djece koja žive u bitno drukčijim uvjetima nego što žive naša djeca”, rekao je premijer Andrej Plenković u Sinju komentirajući namjeru Hrvatske da prihvati dio djece koja u nehumanim uvjetima žive u izbjegličkim kampovima na grčkim otocima.
“I mi smo bili zemlja koja je imala prognanike i koja je primila izbjeglice, naročito iz BiH. Djeca trebaju posebnu zaštitu”, istaknuo je premijer Hrvatske koja trenutno predsjeda EU-om. Riječ je o akcijskom planu Europske komisije prema kojem bi svaka članica preuzela dio djece. Prema podacima koje su objavili neki mediji, 70-ero bi ih zbrinula Hrvatska, a novac za to će osigurati EU.
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović je objasnio da Ministarstvo demografije ima prostore u koje se mogu smjestiti ta djeca. “Razgovarao sam i s ministricom Bedeković o tome. Mi moramo znati s čime raspolažemo i kako možemo odgovoriti na tu situaciju”, rekao je Božinović naglasivši da je Hrvatska već nekoliko puta zbrinjavala ugroženu djecu, primjerice iz Ukrajine.
Očekivano, za veliki broj komentatora na društvenim mrežama sva djeca ipak nisu jednaka. Pa čak i u državi u kojoj se gotovo svaki građanin izjašnjava katolikom te u kojoj se desni političari i aktivisti trude zaštititi embrije, ali ne i živu djecu. Ili kako je to jedan komentator sažeo: “Žalim djecu koja će doći u Hrvatsku. Život će im biti pakao od malih nogu.” Ovo su neki tih od komentara mržnje i straha:
Referendum o ljudskom licu države
“Ovo je pitanje za referendum. Mi smo presiromašni da bilo koga stavimo na socijalne jasle. Uostalom i našu socijalu treba temeljito provjeriti. Plenković si ne bi smio dopustiti da takvu odluku donese u ime svih nas. Tu se ne radi o nikakvom “razumu”, nego o dalekosežnim posljedicama. Uostalom ta djeca neka idu u arapske zemlje, a na kod nas”, kaže jedna komentatorica. Ako smo dobro razumjeli, presiromašni smo da bismo pomagali djeci pa je bolje da novce potrošimo na referendum?
Pomozite nekom drugom, samo ne njima. A ja ću komentirati na Facebooku
“A što je sa našom djecom, ovršenima, invalidima, bolesnima i gladnima?“ pita čitateljica zabrinuta za opće stanje hrvatskog društva. Zaista, što je s njima? Kako im komentatori pomažu? Što su učinili za njih?
Nek’ se druga vjera spašava sama
“A zašto bi ih se trebalo udomiti u Europi, pa arapske zemlje su im bliže po svemu. Ja vjerujem da bi ih oni rado udomili i odgajali u duhu kulture i vjere”, objavila je religijski osviještena komentatorica. Znači, nisu kršćani pa ih ne treba spasiti?
Ksenofobija i
homofobija u jednom
“Daj ih pederima. Oni jedva čekaju da dobiju dijete”, vrckavo dodaje kršni komentator koji za profilnu sliku ima katoličku crkvu na jugu Hrvatske. Toliko je uvjeren da bi homoseksualci upropastili djecu da im s veseljem želi gurnuti onu izbjegličku.
U njenu kuću
neće, neka ostanu u blatu
“Možda nisam razumna, ali u moju kuću a ni u državu nikada ne bi ušli”, piše jedna baka koja je za profilnu sliku stavila razdragani portret s bebom, najvjerojatnije unučicom.
Uvijek je nešto preče
“Što je s našim dječjim bolnicama? Urušavaju se dok mi hranimo izbjeglice!” ljutito objašnjava čitateljica nezadovoljna medicinskim standardom. Zaista što je s njima? Hoće li se bolnice obnoviti, ako ne pomognemo klincima? Ovo je sjajan primjer samozavaravanja i pokušaja kamufliranja moralno upitnog stava lažnom dvojbom. Zašto ne bismo obnovili bolnice i pomogli djeci u nevolji?
Sve je to organizirano, djeca su prethodnica
“To je trik migranata i politika. Primit ćemo djecu, zatim će se javiti roditelji te djece. A po svim zakonima imaju pravo da budu sa djecom, jer obitelji ili roditelji moraju biti uz djecu”, komentira čitateljica koju migrantska djeca nisu uspjela prevariti. Da sumiramo, roditelji su četrnaestogodišnjeg Walida iz Afganistana utrpali u skupinu migranata koji su krenuli na neizvjestan put prema Grčkoj. U toj odigranoj svemirskoj lutriji nadaju se da će njihov osnovnoškolac preživjeti, na par godina zaglaviti u blatu kampa u Grčkoj da bi konačno u programu zbrinjavanja djece bez pratnje završio u Hrvatskoj. U tom trenutku čuju zvuk padanja sjekire u med i odmah aktiviraju pravo na spajanje obitelji. Zaista? Inače, prema podacima MUP-a u razdoblju 2015.-2019. kroz hrvatski sustav je prošlo 564 djece bez pratnje. U rujnu 2018. godine Hina je objavila: “Do danas u Hrvatskoj je odobren privremeni boravak za samo 15 osoba sa svrhom spajanja obitelji s osobom koja je dobila međunarodnu zaštitu.”
Dok se ne organiziraju školski autobusi, neka čame u kampu
“Pomažite svojoj djeci. Dajte im besplatne obroke, knjige. Kod nas neki nemaju liniju do škole, a vi forsirate primanje nekih tuđih balavaca“, posložio je listu prioriteta nabusiti komentator. Još jedna lažna dvojba. Znači, najprije treba uvesti autobusne linije do svih škola, onda spašavati djecu? Hoće li se uvesti autobusi za sve školarce, ako ne pomognemo djeci izbjeglicama bez roditeljske pratnje? Nije li od besplatnog obroka ipak važnije naučiti dijete da bude empatično ljudsko biće i da taj obrok podijeli s nekim tko ima manje od njega?