Velimir Šonje, ekonomski analitičar, dao je opširan intervju za Telegram u kojem je detektirao i analizirao društvene, političke i ekonomske probleme države. Uzroci našeg stanja, kaže Šonje, duboki su i leže u leže u romantičnim, pred-modernim poimanjima koncepta države.
“Hrvatska je
politički konstituirana kao društvo bez liberalne tradicije, a na bazi
romantične nacionalne ideje u kojoj se država izjednačava s dobrim –
ostvarenjem stoljetnoga sna, jamstvom zaštite i prosperiteta. Međutim, povijest
poučava da su države višedimenzionalne pojave. Države nemaju samo jednu stranu
– jedan povijesni karakter. One su, jednako tako, izvori represije,
nekontrolirane moći, korupcije, nepravda i neefikasnosti”, objašnjava
svoju tezu. U nastavku teksta donosimo vam dva akcenta iz ovog razgovora: onaj
o mirovinama i onaj o zdravstvenom sustavu.
Može li se
spasiti mirovinski sustav?
Mirovinski sustav
“pukao” je davno. Zdravstveni još nije, iako je na rubu i o njegovim dugovima
piše se puno više nego o dugovima mirovinskog sustava. Naime, kada bi se sve
braniteljske mirovine obračunale izvan mirovinskog sustava, njegov bi deficit i
dalje iznosio oko 3 posto BDP-a. Znači da se mirovine ne mogu financirati iz
doprinosa.
Povećanje
doprinosa za prvi stup nije rješenje, jer povećava trošak rada i smanjuje
konkurentnost. Zato su rješenja reforme koje će dovesti do povećanog
zapošljavanja te mirovinska reforma uz koju će se isplate mirovina s vremenom
sve više seliti na isplate iz osobne mirovinske štednje, kako obvezne tako i
dobrovoljne.
Kako riješiti
probleme zdravstva?
U zdravstvu
postoji prostor za bolju organizaciju i uštede kroz depolitizaciju i
profesionalizaciju upravljačkog sustava te korištenje privatnog sektora i
njegovih usluga u dijelu javnog standarda koji pokriva HZZO. Prije ili kasnije,
morat će se otvoriti rasprava, za koju sada nema političke volje i hrabrosti, o
dubinskoj reformi sustava. Javni standard zdravstvene zaštite morat će se
jasnije definirati i odijeliti od zdravstvenog nad-standarda koji će trebati
plaćati. Proširit će se sustav participacija i model polica osiguranja s
franšizom i refundacijama.
Sada nema uvjeta
za to. Ljudi ne razumiju koliko je ovaj sustav neodrživ u uvjetima starenja
stanovništva, a u politici se nitko ne usuđuje dirati vrući krumpir jer građani
poistovjećuju svaku zdravstvenu reformu s gubitkom prava. No, to uopće ne mora
biti tako ako je reforma dobro osmišljena i ide na uklanjanje neefikasnosti iz
sustava.
Dugoročno, to će
biti bolji, izdašniji sustav. No prije ili kasnije, demografski trendovi i
proračunska nužnost navest će Hrvatsku na reformu i primjenu srednjeg puta koji
kombinira standard javne zaštite s privatnim osiguranjem, koji je uobičajen u
razvijenim europskim zemljama. Ne usuđujem se prognozirati vrijeme koje je
potrebno da dođemo do te točke. Prilično sam siguran da joj nismo ni blizu.
Okretanje glave u stranu će se nastaviti, do daljnjega.
