Uvriježeno mišljenje kako su veliki diktatori uživali u najboljoj hrani podjednako „drži vodu“ koliko i iznenađuju podaci o njihovim prehrambenim navikama i (ne)ukusima koji su bili toliko radikalni koliko i njihovi karakteri ekscentrični. U knjizi “Večera diktatora: Vodič kroz loš ukus zloglasnih tirana” (Dictators’ Dinners: A Bad Taste Guide to Entertaining Tyrants) autorice Victorie Clark i Melisse Scott otkrivaju detalje o tome što su muškarci koji su obilježili posljednje stoljeće svojom zloglasnom vladavinom jeli; od mesa do neobičnih grickalica. Evo što je čitajući knjigu saznala naša Gastrobajterica.
Podatke su pronašle istražujući povijesne arhive, iščitavajući svjedočanstva kuharica, a jedan od vjerodostojnih bio je Dione Lucas, autor knjige ‘Škola kuhanja’ objavljene 1964. godine. Britanski kuhar prisjetio se svog angažmana u kuhinji hotela u Hamburgu 1930. godine te je osobno kuhao budućem füreru. „Ne želim pokvariti apetit, ali mnoge bi zanimalo što je Hitler birao od hrane jer je često večerao u hotelu“, zapisao je. Iako je opće poznato da je obožavao čokoladu, točnije belgijske praline, Adolf Hitler bio je zadrti vegetarijanac, nepušač i trezvenjak. Štoviše, nije podnosio, a kasnije je to bilo i strogo zabranjeno, da netko u njegovoj blizini zapali cigaretu. No, zapisani su detalji o gozbi koja se za njega pripremila u hotelu u Hamburgu kada se prejeo mladih golubova punjenih jetricama, jezicima, pistacijama i orasima. Bila je to rijetka prilika kada je izašao iz vegetarijanskih okvira kojih se držao ne iz uvjerenja već zbog zdravstvenih tegoba. Naime, patio je od kronične nadutosti i zatvora zbog čega su mu liječnici čak tijekom noći davali lijekove. Problema s nekontroliranim vjetrovima imao je i pukovnik Gadafi koji je običavao piti mlijeko.
U povijest su ušle i narudžbe za meni Fidela Castra koji je za svoje bliske prijatelje obavezno naručivao juhu od kornjače. I to ne bilo koje, već glavate želve; kod nas zaštićene vrste. Mussolini, što se među Talijanima smatra gotovo svetogrđem, nipošto nije volio tjesteninu, a od pire krumpira je, tvrdio je, dobivao glavobolju. No, zato je obožavao grubo sjeckani sirovi češnjak s maslinovim uljem i sokom limunom. Jeo ga je u enormnim količinama – žlicom, poput salate. Ne čudi da je njegova supruga radije birala spavati s djecom u sobi, a suradnici su mu se, pod krinkom poštovanja, obraćali s udaljenosti. Njegov zemljak Silvio Berlusconi, kao pravi lokalpatriot obožava talijanska peciva i tjestenine, ali je njegov prvi izbor je libijsko nacionalni jelo – meso deve i kuskus sa šljivama koje ublažavaju okus devinog mesa.
Prehrana sovjetskog diktatora Staljina bila je žestoka i obilna, a omiljeni kuhar bio mu je – Spiridon Putin, djed sadašnjeg ruskog predsjednika. Njegove gozbe, a pamti se ona na kojoj je slavio 69. rođendan i na kojoj su za stolom sjedili Franklin Delano Roosevelt i Winston Churchill, trajale u i po šest sati. Velike količine poluslatkog vina Khvanchkara, napuhivale su goste koji su imali problema s plinovima.
Inače, Staljin je obožavao piletinu s orasima i začinima. Bliskoistočni vođa Saddam Hussein bio je vrlo zahtjevan po pitanju hrane. Opsjednut čistoćom imao je farmu na kojoj su se samo za potrebe njegove rezidencije pod nadzorom uzgajala goveda i janjci, a meso se svaki dan dostavljalo u 20 palača u kojima su se pripremala tri obroka dnevno – u slučaju da se pojavi. Volio je nemasnu hranu, škampe i jastoge te masline, ali samo one s Golanske visoravni. Istovremeno je obožavao i zapadne poslastice. On je imao slabost prema zapadnim poslasticama i alkoholu – Mateus Rose, konjaku iz Portugala i Old Parr viskiju, te Quality Street keksima, a 2003. godine u njegovu skladištu pronađena je pozamašna količina Bounty čokoladica.
Za kuhara koji brine o meniju sjevernokorejskog vođe Kim Jong-Ila najvažnije je da ima zalihu kavijara. I to iranskog. Ali i tajlandski mango i japanske rižine kekse te divlji pelin. Živi jastozi stižu mu Transsibirskom željeznicom, a vojska žena prebire rižu kako bi svako zrno bilo iste veličine, oblika i boje. Riba koja mu se priprema treba biti toliko svježa da je kuhari filetiraju tako da „u trenutku dok otvara usta riba još miče repom“.
Najradikalniji u hrani ipak je bio afrički diktator Idi Amin koji je šokirao goste serviravši im pržene ličinke, pčele i skakavce te otvoreno priznao kanibalizam rekavši: „Ne sviđa mi se ljudsko meso, previše je slano za mene.“ Inače, jeo je čak 40 naranči dnevno, vjerujući da imaju afrodizijačku moć, a dok je živio u egzilu u Saudijskoj Arabiji, gušio se u pizzi i krilcima te batcima iz Kentucky Fried Chickena.
