“Kad mi je muž obolio od raka i krenuo s terapijama, znatno je oslabio. Nije se mogao više samostalno kretati i praktički je bio osuđen na krevet”, govori nam gospođa Marija iz Zadra.
“S obzirom na njegovo stanje, imao je pravo na medicinsko pomagalo, znači kolica, ali znate kako vam je to: morate ishoditi hrpu papira, štambilja i doznaka, a kako se i ja sve teže krećem, bilo nam je nemoguće te sve papire prikupiti. Sva je sreća što u Zadru postoji posudionica medicinskih pomagala gdje samo dođeš i daju ti pomagalo koje trebaš.”
“Osim toga”, nastavlja gospođa Marija, “ponekad bolestan čovjek i nije siguran koliko će mu određeno pomagalo stvarno i koristiti pa zbog toga to silno čekanje po raznim šalterima i nema smisla. I kod nas je bio takav slučaj. S obzirom da se muž jako teško kretao, posudili smo jedna invalidska kolica, no on ih je stigao koristiti tek nekoliko puta. Nažalost, ubrzo je umro. Da smo čekali kolica redovnim putem, ne bi ih ni dočekao. Ovako je ipak posljednjih dana života mogao malo izaći u dvorište, udahnuti zraka.”
U zadarsku posudionicu medicinskih pomagala ljudi dolaze iz raznih razloga: bude tu slomljenih ruku, iščašenih zglobova i sličnih tegoba radi kojih su ljudi došli posuditi štake, a nekome drugome možda treba medicinski krevet ili pelene. Što god da je u pitanju, u posudionici će naći potrebno pomagalo. Posjetili smo ih da vidimo kako to funkcionira u praksi i porazgovarali s još jednom Marijom – Marijom Šarlijom koja ondje radi.
Posudionica medicinskih pomagala Zadar (foto: Silvija Novak)
“Posudionica je otvorena 2016. godine, a ja radim ovdje nekoliko mjeseci. Naš je cilj poboljšanje zdravstvene skrbi slabo pokretnih i nepokretnih osoba te palijativnih pacijenata. Posudionicu je osnovao grad Zadar u suradnji s Domom za odrasle Sveti Frane, Ligom protiv raka, Volonterskim centrom Zadar i Caritasom Zadarske nadbiskupije”, kaže Šarlija.
Zanimalo nas je mogu li doista baš svi doći po pomagalo koje im treba. “Zapravo mogu. Iako je posudionica namijenjena prvenstveno za ljude iz Zadarske županije, ako nam dođe neki turist koji treba štaku ili nešto slično, naravno da ćemo mu izaći u susret. Nedavno smo posudili kolica ljudima koji su sudjelovali u utrci ‘Wings for Life’, ali ovo je prvenstveno za ljude koji žive ovdje”, odgovara naša sugovornica na sva naša pitanja.
Kakva je onda procedura oko posuđivanja i plaća li se ta usluga?
Ne, posuđivanje je besplatno za sve. No potrebno je donijeti medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljiva potreba za korištenjem tog pomagala. Pacijenti koji trebaju pomagalo mogu do njega doći i preko socijalnog, no ovako je brže, dok se na pomagalo preko socijalnog dosta čeka.
Odakle dolaze pomagala? Je li u pitanju donacija?
Da. Većina pomagala koje imamo u posudionici su donacija privatnih osoba ili bolnica i sličnih institucija. Građani dobrovoljno daruju pomagala koja njima više ne trebaju. Puno stvari dobijemo i iz bolnica, staračkih domova… Iz bolnica, na primjer, dobijemo krevete. Kad oni mijenjaju krevete, onda stare daruju nama pa ako nekome treba medicinski krevet, može ga posuditi kod nas.
Posudionica medicinskih pomagala Zadar (foto: Silvija Novak)
Koja se pomagala najviše traže?
Pa upravo kreveti. Osim kreveta, ljudi dosta traže invalidska kolica i pelene. Naime, kad dobiju pelene za odrasle preko socijalnog, ta im količina uglavnom ne bude dovoljna pa dođu k nama po još. Kreveti su traženi jer je to dosta skup komad opreme. A kako smo sad nedavno dobili donaciju od 15 kreveta iz jedne bolnice, podmirili smo sve zahtjeve i svi koji su trebali, dobili su krevet. Inače imamo listu čekanja. Kod tako većih stvari poput kreveta, odmah ih šaljemo dalje jer mi nemamo dovoljno prostora da to sve ovdje držimo. Kad nekome krevet više ne treba, odmah ga proslijeđujemo dalje sljedećem korisniku.
Kad netko posudi neko medicinsko pomagalo, koliko se smije njime služiti?
Posudba traje dok god osoba ima potrebu za tim pomagalom. Ne postoji nikakav rok. Ni ne može postojati jer nitko ne zna koliko će neka bolest trajati. Možda će mu trebati dvije, a možda i pet godina. Kad pomagalo više ne trebaju, oni koji su ga posudili dužni su vratiti ga u posudionicu. Zasad nismo imali neugodnih iskustava u smislu da netko posuđenu stvar nije vratio.
Koliko ljudi tjedno zatraži vašu pomoć?
To je teško reći. Ponekad ih bude jako puno, ponekad manje. Mogli bismo reći da nam dođe oko 15 ljudi tjedno.
Kako ljudi mogu pomoći? Što bi vam olakšalo posao?
Ovaj prostor ovdje na Obali kneza Branimira je u redu, ali ono što nam uvijek treba su donacije. Najviše se traže invalidska kolica i kreveti. Evo sad smo trenutno s krevetima namireni, ali kolica se uvijek traže. Pa ako netko ima nešto od medicinskih pomagala koje više ne koristi, neka nam se javi. Uvijek ima ljudi kojima će te stvari puno pomoći. Također, uvijek nam dobro dođe i prijevoz jer mi nemamo kombi ili tako neko vozilo nego ljudi sami moraju doći po svoje pomagalo ili organiziraju prijevoz.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”
