Kontroverzni Josip Radeljak (72), u narodu poznatiji kao Dikan, slomio je mnoga ženska srca. Mnogi će reći da je riječ o pravom ‘otrovu za žene’ koji je ljubovao s rasnim ljepoticama, pretežno licima s malih i velikih ekrana; od Bebe Lončar, preko Ene Begović i Vlatke Pokos, do Dolores Lambaša. Drugi, pomalo ljubomorni, će ustvrditi da je riječ o plejboju o čijim se poslovima malo zna pri čemu im ne možemo argumentirano kontrirati. A da je zimzeleni Dikan jednako punio žute stranice i prije skoro pola stoljeća svjedoči i ovaj članak iz Plavog vjesnika objavljen 1971. godine.
Desanka Beba Lončar, beogradska filmska glumica, jedna je od rijetkih Jugoslavenki čiji pokušaj da se afirmira u svjetskoj kinematografiji nije ostao samo na pokušaju. Svojim nesumnjivim dražima Beba je već u Beogradu skrenula na se pozornost filmskih režisera i okušala se u mnogim filmovima. U to vrijeme Beba Lončar viđana je često u društvu Ratka Draževića, tadašnjeg direktora “Avalafilma”, i tada je postigla nešto što prije nje nije pošlo za rukom nijednom našem filmskom glumcu. Beba Lončar potpisala je petogodišnji ugovor s “Avalom”, čime je stekla laskavu titulu najtraženije jugoslavenske filmske zvijezde.
Ratko Dražević uspio je da joj preko svojih inozemnih veza nađe neke angažmane u stranim filmovima. Beba Lončar najprije je snimala u koprodukcionim filmovima, a poslije se posve preselila u Italiju. Već nekoliko godina živi i snima u Rimu. Dosad je snimila dvadesetak filmova u Italiji i u drugim evropskim zemljama kao partnerica istaknutih svjetskih zvijezda Marcella Mastroiannija, Massima Ranierija, Vittorija Gassmana i drugih. Neke od tih filmova imala je prilike vidjeti i naša publika.
Tko je odabranik Bebina srca?
Talijansko novinstvo posvećuje mnogo prostora našoj glumici. Njene fotografije pojavljuju se na naslovnim stranama mnogih visokotiražnih revija a veoma često piše se i o njezinim “sentimentalnim vezama” s nekima od poznatih imena talijanskog filma.
„Sve su to izmišljotine talijanskih novinara“, kategorički je sve to demantirala beogradskim kolegama Beba Lončar. Jedan kolega razgovarao je s našom glumicom jednom prilikom o svemu tome. Beba Lončar povjerila mu je i svoju malu tajnu: „Imam mladića kojeg volim, ali ne želim otkriti njegovo ime“, rekla je među ostalim. Na inzistiranje novinara da otkrije o kome je riječ, Beba je još samo dodala: „ Riječ je o jednom našem čovjeku, poznat je, ali nema nikakve veze s filmom.“
Tko je to? U mnogim novinama, pa tako i u “Plavom vjesniku” spominjala su se mnoga imena u vezi s Bebom Lončar. Mi smo prvi jednom zgodom u rubrici “Maja saznaje” objavili podatak da se odabranik srca Bebe Lončar zove Joško Radeljak i da je Splićanin. Sada to možemo sa sigurnošću potvrditi jer raspolažemo podacima o njihovoj vezi koja će po svoj prilici završiti pred matičarom.
Biznismen iz Splita
Joško Radeljak “Dikan” veoma je sposoban mladi čovjek. Počeo je kao menedžer splitskog vokalnoinstrumentalnog sastava “Batali” koji je pod njegovim rukovodstvom postizao solidne uspjehe. Malopomalo “Dikan” je razgranjivao posao. Počeo je organizirati gostovanja i drugih istaknutih “zvijezda” domaće zabavne glazbe.
Radeljak je po zanimanju inženjer elektrotehnike, ali je nauku stavio u drugi plan. Došao je na dobru zamisao da u Splitu otvori diskoklub. U zajednici sa svojim prijateljima otvorio je diskoklub “Semafor”. Klub odlično posluje i dostojna je konkurencija blistavim “Arkadama” (nalaze se nedaleko od Splita). No nije se pročuo samo po svojim nesumnjivim poslovnim uspjesima. Elegantan i privlačan, često je zapinjao za oko mladim ženama.
O njegovim sentimentalnim vezama sa zagrebačkom manekenkom Duškom Markotić (pobjednica na natjecanju za evropsku “Miss sirena” 1969. godine u Vastu u organizaciji “Plavog vjesnika”) pisale su sve naše novine. Tom prilikom neki su listovi objavili i podatak da se to dvoje mladih zaručilo i da će se vjenčati. No iznenada je sve to zamrlo. Mnogi koji bolje poznaju prilike u Splitu skloni su tvrdnji da je za sve “kriva” Beba Lončar. Sentimentalna veza između nje i Joška Radeljaka počela je prošlog ljeta u Dubrovniku.
Poznanstvo iz Dubrovnika
Joško Radeljak zastupnik je jedne talijanske tvrtke za Jugoslaviju i baš iz tih razloga često dolazi u Rim, gdje Beba Lončar stalno boravi. Veza se tako učvrstila. Beba i “Dikan” sve češće su zajedno. A Bebu Lončar sve češće su viđali u Splitu, a kad je bila u Beogradu k njoj dolazi Radeljak.
Prošlog tjedna Beba Lončar je opet svratila u Jugoslaviju. Fotografije koje objavljujemo uz ovaj članak i na naslovnoj strani snimio je fotoreporter Čedo Komljenović na Bledu gdje se dvoje zaručnika odmaralo. S Bleda su zaručnici otputovali u Split a onda u Beograd, tako da nismo s njima uspjeli razgovarati. Umjesto toga zatražili smo telefonsku vezu s Radeljakovom majkom u Splitu. Htjeli smo se uvjeriti koliko ima istine u tome da se Beba Lončar i Joško Radeljak namjeravaju vjenčati. Prema nekim vijestima što smo ih dobili iz Splita ta namjera je ozbiljna i vjenčanje bi trebalo biti vrlo brzo.
Naš splitski dopisnik Frane Jelinčić razgovarao je s majkom Joška Radeljaka. „I ja sam već čula da se uvelike priča o venčanju moga sina i Bebe Lončar“, rekla je njegova majka. „O tome se uvelike priča u Splitu. Neki su ga, koliko mi je poznato, oženili već tri puta. Ali budite uvjereni da bih ja to sve prva znala. Majka sam mu …“
Neki njegovi prijatelji rekli su nam kako je sam “Dikan” izjavio da će se potajno vjenčati, da to nitko neće znati? „Ne, o tome nema ni govora. Kad budu donijeli odluku da se vjenčaju, odmah ću vam javiti, vaš će list biti prvi u Jugoslaviji koji će to saznati. No o tome je još rano govoriti. Pitanje je što će djeca odlučiti“, rekla je Radeljakova majka.
Kao i uvijek kad su u pitanju poznate ličnosti, njihove sentimentalne veze izazivaju zanimanje javnosti. Splitom kruže svakojake priče. Prema jednima Beba Lončar i Joško Radeljak su se već vjenčali i o tome ne žele obavijestiti javnost. Drugi opet tvrde da tek imaju namjeru da to učine. Tu verziju osnivaju na tome što su zaručnici zajedno otputovali iz Splita “u nepoznatom smjeru”. Nama preostaje jedino da pričekamo pa da im čestitamo.
(izvor: Plavi vjesnik, siječanj, 1971./Yugopapir/)