Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) priopćenjem je reagirala na referendumsku inicijativu “67 je previše”, navodeći da referendum nije rješenje, ali i da treba smanjiti penalizaciju ranijeg umirovljenja i izdvojiti povlaštene mirovine iz mirovina ostvarenih radom.
Rasprave o mirovinskom sustavu moraju biti odgovorne, a ne populističke,
poručili su iz HUP-a na što je reagirala i sama referendumska inicijativa.
Odgovor prenosimo u cijelosti.
O referendumu i populizmu
Notorna je istina da referendumi ne mogu pridonijeti
rješavanju mirovinskog sustava niti je to njihov cilj. Stoga je potpuno
deplasirano upućivati takvu kritiku na račun sindikalne akcije. Cilj
referenduma je nešto sasvim drugo: to je samoobrana naroda od egoizma njegovih
elita radi zaštite ljudi i njihovog dostojanstva u poznim godinama. Etiketirati
referendum kao populističku akciju znači oduzimati subjektivitet narodu i
potkopavati samu svrhu demokratskog poretka. Zanimljivo, elite koje su
upropastile ovu zemlju baš svaku aktivnost u interesu većine građana olako i
neodgovorno optužuju za populizam.
O odgovornosti i dijalogu
HUP licemjerno poziva sindikate na odgovorni dijalog, i to
sindikate koji referendum provode upravo zato što je sadašnja vladina garnitura
od socijalnog dijaloga napravila karikaturu, što se vidjelo i u izostanku
dijaloga o mirovinskom sustavu. HUP u priopćenju ne spominje odgovornost Vlade.
O odgovornosti i licemjerju
A kada je već riječ o odgovornosti, na koju se pozivaju,
onda nas zanima je li HUP organizacija onih koji se zalažu za odlazak u
mirovinu sa 67 godina, dok istovremeno ne zapošljavaju ljude starije od 55
godina ili ih otpuštaju? Je li to organizacija onih koji su potjerali u
mirovinu 79% prijevremenih umirovljenika (ostalih 20% je otišlo zbog bolesti, a
tek 1% svojevoljno nije htjelo više raditi)? Kada je riječ o odgovornosti, onda
nas zanima je li HUP organizacija onih koji su rušili i drastično srušili
cijenu rada zadnjih 10 godina, zdušno podržavali Vlade koje su takav ekonomski
suicid provodile, a što je na kraju krajeva dovelo do ekonomske depresije i
egzodusa stanovništva i drastično pogoršanih uvjeta rada? Sada se i HUP zalaže
za povećanje plaća, pod uvjetom da im u tome pomognu porezni obveznici.
O odgovornosti i temeljnim problemima mirovinskog sustava
Govoriti o temeljnim problemima mirovinskog sustava, o svega
20% umirovljenika koji su stekli punu starosnu mirovinu, a ne spomenuti
politike koje su za to odgovorne – vrlo je neodgovorno. Divimo se stoga HUP-ovoj
hrabrosti da kritizira sindikate. Barem nekoga. Budu li previše kritizirali
Plenkovića, moguće je da im neće doći na gala večere i „radne“ ručkove.
Neshvatljivo je koje rješenje tehnokratski umovi u HUP-u
nude za probleme mirovinskog sustava! Ne traže od Vlade aktivnu ekonomsku
politiku niti veće stope rasta niti povećano zapošljavanje niti rast plaća niti
pripremu za četvrtu industrijsku revoluciju, već nude poticanje uplata u drugi
stup. Budući da je drugi stup izvor zarade HUP-ovih pouzdanika, i da je
istovremeno izvor deficita i javnog duga, očekujemo da će HUP nastaviti
podupirati borbu Vlade protiv deficita i javnog duga huškanjem na smanjenje
radničkih prava u zemlji.
O slaganju HUP-a i sindikata
Mirovine stečene pod posebnim uvjetima treba izuzeti iz
prvog mirovinskog stupa u posebni fond. To je stav HUP-a s kojim se moramo
složiti. Što se tiče tvrdnje HUP-a da
niti jedan poslodavac neće dopustiti osobi od 65 ili 67 godina da radi težak
fizički posao, istina je, nažalost, da mnogi poslodavci to neće dopustiti – jer
će takve radnike otpustiti. Divimo se svim poduzetnicima koji postupaju
suprotno i s puno ljudskosti i empatije, kao i poslodavcima koji podržavaju
ovaj referendum. Pozdravljamo i što HUP prepoznaje da je nužno osigurati
odlazak u mirovinu bez penalizacije radnicima koji više nisu u stanju raditi.
O troškovnom rasterećenju poslovanja
Već 10 godina HUP ponavlja jedno te isto pa i u ovom
priopćenju. Zagovara osiguranje uvjeta koji će gospodarstvu omogućiti „održivo
i na produktivnosti utemeljeno povećanje plaća“, tj. kako otvoreno kažu –
daljnje troškovno rasterećenje poslovanja, koje onda, obećaju neće više
pretvarati u osobnu imovinu, već kažu, u radničke plaće. Dirljivo.
Takve HUP-ove uvjete slijepo su provodile vlade punih 10 godina
smanjujući plaće (pri čemu se nisu pozivali na produktivnost jer je tada
kretanje produktivnosti bilo veće od plaća). Istovremeno su dovele Hrvatsku na
vrh među europskim zemljama po broju nesigurnih oblika rada. Unatoč tim
„uspjesima“ naših vlada i HUP-a zemlja je pala na predzadnje mjesto u Europskoj
uniji, a radna snaga postala najpropulzivniji izvozni proizvod. Znalci znaju, a
HUP još uvijek ne, da smo zapravo pali tako nisko upravo zbog tih
„uspjeha“.
Što HUP-u još treba? Koliko stanovnika trebamo još izgubiti
da HUP shvati svoju odgovornost za razvoj zemlje i da od uskogrudne, sebične i
neempatične udruge suženih mikro-perspektiva shvati da se i poduzetnici moraju
podvrći interesima narodne većine, a ne obrnuto, uporno podređivati cijeli narod
svojim interesima? To im je uspjelo zahvaljujući potpori neupućenih vlada. Time
su ljude ili istjerali iz vlastite zemlje, ili ih utopili u siromaštvo, a sve u
žestokoj borbi za vlastitu bolju budućnost i novo troškovno rasterećenje.
Svojim gledištima, HUP koji zastupa interese korporacijskog kapitala, najviše
šteti ne samo radu i radnicima, već malim i srednjim poduzetnicima, a time i
razvoju nacionalne ekonomije.
Vrhunac cinizma je tvrdnja da su hrvatski poslodavci u
zadnje tri godine pokazali da svaka ušteda i smanjivanje poreza ide u korist
radnika. Zašto to nisu radili i prije?
I, da ne bi bilo zabune,
podržava nas niz poslodavaca pa i dosta pojedinačnih članova HUP-a,
poštenih i svjesnih okruženja u kojem živimo i radimo.
