Malo što nas može učiniti toliko nesretnim kao potraga za srećom. Iako je sreća za svakoga sasma različito iskustvo i osjećaj, društveno nametnuta slika sreće cijedi se sa zidova Facebooka na kojima moramo izgledati nestvarno lijepo, pružiti dojam da smo bogatiji nego što jesmo, poslovno uspješni i nikako ne biti sami.
Ljudi vas žele uvjeriti da su sretniji no što jesu. A u tom dokazivanju biti sam je postalo gotovo sramota. Raspitajte se među svojim poznanicima koliko ih je spremno otići u restoran, kafić ili u kino bez pratnje. Britanski filozof Julian Baggini u jednoj je kolumni napisao da je to znak kulturoloških očekivanja, a koje smo prešutno i nesvjesno usvojili i prema kojima su odlazak u restoran ili kino društveni događaji.
Izdresirano smo tako da mislimo da je biti sam sa sobom užasno stanje pa pretpostavljamo da su odlasci u restoran ili kino bez pratnje – tužni. “Veći dio odraslog života proveo sam sam nego u vezama. I naučio sam u većini stvari uživati sam. Glavna prepreka u tome je bila svijest o samome sebi”, kaže Baggini.
Ugasite radio i opsujte
Biti nasamo sam sa sobom i svojim mislima ljudima je, čini se, najteže. U svakom trenutku pokušavamo pobjeći od sebe. Pokazalo je to i kontroverzno istraživanje iz 2014. godine u kojem je 67 posto muških ispitanika i 25 posto ženskih, radije odabralo opciju neugodnih električnih šokova, nego provesti 15 minuta u tišini i kontemplaciji.
A za Božić biti sam gotovo da je kletva. “Ne daj, Bože, nikome da tuguje taj dan svakome daj ljubavi da ne bude sam”, stihovi su pjesme koja se već prosipa iz zvučnika trgovačkih centara i radijskih prijemnika. Jer, eto, dalo bi se pogrešno zaključiti, oni koji su za Božić sami – nemaju ljubavi i moraju biti tužni. Normalna reakcija na ovakve stihovane predrasude trebala bi biti sočna psovka.
Ne zavidite drugima
To ne znači da svatko tko je sam mora i uživati u svojoj situaciji, ali također ne znači i da svatko onaj tko nije sam jest sretan. Možda se iza fotografije sretne obitelji objavljene na Facebooku krije teška obiteljska priča. Možda će kolegica koja se pohvalila božićnim ručkom na kraju dana plakati, jer ni za Božić nije pronašla zajednički jezik sa sinom i snahom. Možda bi prijateljica koja se slikala s mužem ispod imele radije bila s nekim drugim muškarcem. A i okupljanja rodbine često nisu baš tako ugodna i lijepa iskustva.
“Provesti Božić sa samim sobom može biti oslobađajuće iskustvo. Živimo u svijetu u kojem se očekuje da se povinujemo društvenim očekivanjima, a kršiti ih može biti uzbudljivo. Naravno, to se razlikuje od kulture do kulture. U zapadnjačkoj kulturi je samoća stigmatizirana i očekuje se da budemo svakodnevno povezani s drugim ljudima, pogotovo na Božić”, izjavio je za BBC psihijatar Arthur Cassidy.
A zapravo, možda je dobro preskočiti svu onu forsiranu radost, zamornu strku oko pripreme “velikog dana”, nepodnošljive rođake i pretvaranje da su darovi koje ste dobili baš ono što vam treba. Možda vam treba malo mira, dobra knjiga i šalica kakaa. Jer vaša sreća ne ovisi o drugima.
