Stopa samoubojstava u Hrvatskoj odgovara europskom prosjeku, no otkloni ipak postoje. Naime, u Hrvatskoj se rjeđe ubijaju mladi, a češće građani stariji od 65 godina, upozorio je Hrvatski zavod za javno zdravstvo, piše Deutsche Welle.
Statističari ovu crnu stopu izražavaju kao broj samoubojstava na 100.000 stanovnika i ona je prošle godine u skupini starijih od 65 godina iznosila 28 , dok je u općoj populaciji bila 15,4. Iako ukupan broj samoubojstava, pa tako i samoubojstava starijih opada, riječ je o velikom otklonu od europskog prosjeka.
Zadnji javno dostupni i po dobnim skupinama razvrstani podaci Eurostata pokazuju da je 2015. godine u promatranoj dobnoj skupini europska stopa iznosila 16,6. Po broju samoubojstava starijih vodile su Slovenija (40.3), Litva (37,63), Mađarska (35,26), Hrvatska (34,81) i Srbija (33,79). U Njemačkoj je ista stopa iznosila 21,67. Najmanje su se stariji ubijali u Malti (2,69), Cipru (2,82), Turskoj (2,92), Ujedinjenom Kraljevstvu (6,32) i Grčkoj (6,57).
Iako u Hrvatskoj najčešće ruku na sebe dižu starci, ovaj problem nije izdignut ni na javnozdravstvenu niti na političku razinu, a ne registriraju ga ni mediji. Skoro pa jedina koja ga u svojim javnim nastupima naglašava jest Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske.
Bolesni, siromašni, opljačkani, poniženi…
„Hrvatska je prošla ratno i poratno razdoblje te ekonomsku krizu, pa je, prema mišljenju stručnjaka, izvjesno da su upravo to motivi za povećani broj samoubojstava. Ako tome dodamo usamljenost, koja je u trećoj životnoj dobi učestala, onda i ne čudi sve veći postotak samoubojstava. Od kraja rata su prošle 23 godine, a iz recesije se još nismo izvukli te je svaka treća osoba starija od 65 godina u zoni siromaštva“, tumačenje je naše sugovornice koja naglašava da prosječna mirovina pokriva tek 38% prosječne plaće pa je više nalik socijalnoj pomoći, nego naknadi koja štiti od siromaštva. „Strmoglavi pad osobnog standarda, strah od ovrha, gubitka stana, sram zbog nemogućnosti pomaganja unučadi, gubitak obiteljskih i socijalnih interakcija, dovode do očaja. Također, stari su sve češće žrtve prijevara, opće proširenih ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, zelenaških kredita, a uskoro i takozvanih posmrtnih kredita. Uz neizlječive bolesti i tjelesnu patnju, i to su česti razlozi za samoubojstvo“, navodi Petrović.
Docentica Petrana Brečić iz Klinike za psihijatriju Vrapče, pročelnica Zavoda za afektivne poremećaje, dobrim dijelom potvrđuje navode šefice Sindikata. Za Deutsche Welle kaže da je općenito depresija najčešće povezana sa suicidalnošću, ali i da ona nije jedini i isključivi čimbenik. Problem je puno širi i nadilazi depresivan poremećaj. „To je refleksija položaja osoba u poznim godinama i brige za njih. To zadire u način života, životnu filozofiju, kulturu i civilizacijsku zrelost jednog naroda. To je dio nasljeđa, civilizacijskog ozračja. Možda se u drugim državama Europe ne percipira starost na tako tragičan način.“
foto: Pixabay
Stariji su izgubili mjesto u obitelji i društvu
Stariji pacijenti, objašnjava, s kojima se susretala u dvadesetogodišnjem radu bremeniti su različitim degenerativnim kroničnim bolestima i imaju osjećaj sužene životne perspektive. „Ali to nije samo osjećaj, jer dosta tako i je. U jednom trenutku nisu potrebni na poslu, kod kuće također smetaju. Izgubila se obitelj kao kohezivni faktor. Nekada starost nije bila negativno označena, stariji ljudi su bili cijenjeni zbog iskustva i imali su lijepi položaj u obitelji. Danas se razbija koncept obitelji i gubi se taj položaj starijih ljudi, a dio njih završava u staračkim domovima.”
Docentica Brečić pohvaljuje postojanje takvih ustanova, no misli da se nedovoljno radi na emotivnom pristupu kod samih onih ljudi koji u njih odlaze. Pa se tako u nekim tradicionalnijim dijelovima Hrvatske, posebno u Dalmaciji, još uvijek zazire od umirovljeničkog doma kao mjesta za završetak života starog čovjeka. „U takvom stavu se reflektira ono što mi jesmo i što nosimo pa i u smislu transgeneracijskog pogleda na život. Ne treba zaboraviti i da je starost vezana uz gubitke, gubimo drage ljude, kolege, prijatelje.”
Društvo prezire starost
I društveno prihvaćeno mišljenje kako je sasvim normalno da se stariji češće ubijaju Brečić objašnjava stigmatizirajućim odnosom prema starosti. „Ne bi trebalo biti normalno da se ljudi uopće ubijaju. Ali to je taj ukorijenjeni stav prema starosti. Cijela naša kultura je kultura mladosti i straha od starosti. Ne želimo biti stari i želimo zavarati starost. Pa pogledajte što ljudi rade od sebe kako se ti izvanjski znakovi starosti ne bi vidjeli. Međutim, to je naša neminovnosti i trebamo što prije početi doživljavati starost na pozitivan način. Ne samo doživljavati, već i promijeniti okolnosti da se pokaže da su stariji ljudi važan i koristan dio našeg društva. Starost nosi i puno stvari koje ne možemo dobiti u mladim godinama, a društvo to ne prepoznaje na pravi način.“
Predrasude prema psihijatriji također su dio uzroka visoke stope samoubojstava starijih osoba. Oni, za razliku od mladih, rjeđe traže pomoć psihijatara u kriznim situacijama. Kako nam kaže docentica Brečić, stariji psihijatrima dođu u krajnjim situacijama; kada su jako loše i kada drugi primijeti da više ne mogu funkcionirati. I zato dodaje: „Svaku najavu suicida, bez obzira koliko nam ozbiljno zvučala, svaku činjenicu da osoba uopće barata mogućnošću da bi mogla prestati živjeti, treba shvatiti ozbiljno.”
Jasna Petrović (foto: Sandro Bura)
Država je nezainteresirana
Sindikalistica Jasna A. Petrović, čini se, ne očekuje da će ovaj problem dobiti društveni i politički odgovor kakav zaslužuje. „Hrvatske institucije baš briga za rastuće siromaštvo i samoubojstva starijih osoba. Sindikat umirovljenika je u više navrata pisao Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo zahtijevajući ozbiljnije analize fenomena samoubojstava s dobnog aspekta i tek su onda krenuli s godišnjim analizama. No one su i dalje suženog analitičnog pristupa.“
Petrović tvrdi da Hrvatska ne voli svoje starce i starice, što vidi i u aktualnoj mirovinskoj reformi u kojoj su vlasti odbile gotovo sve prijedloge koji bi unaprijedili položaj umirovljenika, pristajući tek na minimalno povećanje najniže mirovine za samo 3,13 posto. „Nepobitno je da bi gospodarski zamah koristio zdravijoj psihološkoj atmosferi u zemlji, ali i tada bi se vjerojatno po Superhik formuli uzelo siromašnima i dalo bogatima. Hrvatska boluje od kronične nepravde u svim sektorima i to utječe na opće raspoloženje i poremećaj vrijednosti“, zaključuje predsjednica Sindikata. (Siniša Bogdanić, Deutsche Welle)
