Platforma za gledanje filmova i serija Netflix objavila je kako će dati gledateljima popularne serije “Black Mirror” da sami odaberu kraj. Nije to baš posve novo, jer već ranije je ista platforma gledateljima omogućila da odaberu kraj jednog animiranog filma.
I neke konkurentske kuće okušale su se o ovome, no Netflix planira iskoračiti iz eksperimenta i u konačnici prepustiti gledateljima da sami odaberu kako će se dijelovi radnje svih njihovih naslova odvijati.
Pomalo neugodno, zar ne? Navikli smo da serije i filmovi, baš poput književnosti, budu gotova i zatvorena djela na koje ne možemo utjecati i za čije likove nemamo odgovornosti. I zato je “Black Mirror” savršen naslov za početak, jer i sam prikazuje nakaradne vizije budućnosti i zastrašujuće tehnologije koje su sve bliže i bliže.
Iako nije jasno kako će ova petlja biti riješena, pitanja su brojna. Hoće li depresivci među nama panično tražiti najcrnje mogućnosti kroz koje će provući likove i tako hraniti svoj unutarnji mrak? Hoće li oni predani takozvanim „zakonima privlačenja“ navigati likove ka sretnim rješenjima, šarenim proplancima i mekim oblacima? U kojem će smjeru krenuti industrija i hoćemo li doplaćivati za neke dijelove potencijalnog scenarija koji bismo baš željeli vidjeti?
Serijali i filmovi bi se tako mogli opasno približiti video igrama pa bismo mogli istraživati sve moguće zaplete i rasplete gubeći još više vremena na život pred ekranima. Uz to, u metasvijetu jedinica i nula u koji smo uronjeni, bilježi se baš sve. Hoće li Netflix bilježiti naše izbore kako bi ih predao umjetnoj inteligenciji koja će potom odlučivati kakve nam dodatne poticaje ponuditi i kako nas što duže prikovati uz ekran? I sve to, dakako, marketinški iskoristiti.
Biste li, recimo, pogledali „Tko pjeva zlo ne misli“ kada biste znali da Ana Šafranek može na kraju postati prostituka ili skočiti pod tramvaj, ako vam se tako ćefne?
