“Kako je pobogu nešto vaše ako sa time ne možete slobodno raspolagati? I kako vam netko može oteti nešto sa čime nikada niste mogli raspolagati niti će te ikada moći?” Početak je to pisma koje je Blok umirovljenici zajedno javno uputio onima koji će tek postati umirovljenici. Prenosimo ga u cijelosti.
Kada bi drugi mirovinski stup funkcionirao onako kako su ga u početku reklamirali, a istu priču “prodaju” i sada, a reklamirali su ga kao da se radi o trećem dobrovoljnom stupu, onda bi se moglo o novoj otimačini od umirovljenika. No kako se radi o tome da ne postoji stvaran novac u drugom mirovinskom stupu, nije teško zaključiti što vlada ovim manevrom doista želi uraditi.
Vlada si naime samo želi otvoriti prostor za nova zaduženja jer prebacivanjem drugog stupa u prvi se za isti nominalni iznos smanjuje javni dug, a time i otvara realna mogućnost za nova zaduženja. Ili bolje kazati, za novu kupovinu biračkog tijela. I u tom detalju je sva mudrolija ove mirovinske reforme za koju smo već rekli da je pretakanje iz šupljeg u prazno.
Podsjetimo, 70% sredstava drugog mirovinskog stupa je u državnim obveznicama koje su realno gledajući nenaplative. Ostatak je distribuiran kroz razna ulaganja od kojih su nemali iznosi isključivo za pokrivanje loših kreditnih plasmana banaka vlasnika obveznih mirovinskih fonodva (OMF), dakako na štetu budućih umirovljenika. I sve to bez mogućnosti bilo kakve kontrole onih o čijem se novcu radi.
Model drugog mirovinskog stupa kojeg smo uveli je napušten ili drastično srezan od gotovo svih koji su ga iz istih razloga kao što je to Hrvatska “morali” uvesti. Najveća bizarnost u svemu je da jedino još neki “naši” političari razmišljaju da ga umjesto rezati ili zamrznuti treba jačati, a to je samo još jedan dokaz više o kolikom se nepoznavanju materije ili pak čistom interesu radi.
Osnova manipulacije sa svima onima koji uplaćuju u drugi mirovinski stup je u tome što ih se vješto zavarava, odnosno laže, da je to nešto što je njihovo vlasništvo. No to u stvarnosti nije nikada bilo, niti će biti. Od početka se govori o obveznom mirovinskom stupu „prodaje javnosti“ pod krinkom trećeg mirovinskog stupa, odnosno dobrovoljne štednje, s uvjetima da svatko sa svojim novcem potpuno slobodno raspolaže.
Ako netko misli suprotno, neka onda pokuša uzeti taj “svoj” novac sa “svog” računa u jednom od OMF-ova i sam ga uloži gdje misli da je najbolje. Tko razuman daje svoj novac nekome da sa njim neograničeno raspolaže bez ikakve mogućnosti da ga se kontrolira? I uz sve to već u startu za svoje “usluge” gotovo jednu četvrtinu uzme za sebe.
Drugi mirovinski stup na način kako je osmišljen i kako se provodi kod nas, nažalost, nije nikakva osobna štednja iz koje će mirovina biti veća, već dobro osmišljena igra u kojoj će zaraditi samo OMF-ovi, odnosno njihovi vlasnici. Budućim umirovljenicima će umjesto veće mirovine ostati jedno veliko ništa, odnosno dobar razlog da se grizu, jer nisu htjeli stvari sagledati u logičkim i realnim okvirima. Određena šteta je već napravljena, veća se može spriječiti. Kao i Vladu da lovi u mutnom, a sve da ne bude po onoj: poslije ***, nema kajanja, stoji u otvorenom pismu BUZ-a.
