Ove se godine obilježava stota obljetnica jedne od najgorih zaraza svih vremena koja je 1918. godine zarazila svakog trećeg stanovnika Zemlje. Bila je to gripa u narodu zapamćena kao španjolica, španjolka, španjola ili španjolska gripa, koja je u grob potjerala najmanje 50 milijuna ljudi, dok demografi gornju granicu pomora stavljaju na 100 milijuna.
Danas znamo da je 1918. kružio podtip takozvanog virusa ptičje gripe – H1N1. A kako je bila riječ o ratnim godinama, rasijavanje virusa potpomoglo je kretanje vojske koje je beznačajno u usporedbi s današnjim kretanjima civila.
Pandemija je nadirala u valovima i bila je toliko jaka da je samo u Sjedinjenim Državama uprosječen životni vijek pao za 12 godina; na 36,6 godina za muškarce i 43,2 godine za žene. Stoga ne čudi da se smatra da je riječ o jednoj od najvećih katastrofa koju je ljudski rod doživio.
Španjolska bolest u Zagrebu
Munjevitom brzinom stala se posebna vrsta influence širiti Evropom… No prekjučer, nenadano je posjetila ta pošast i Zagreb. Ukoliko za sad saznajemo, pregledao je jedan ovdašnji vojnički liječnik prije tri dana amo stigli vojnički bolestnički transport, te je ustanovio simptome te bolesti kod dvadesetsedmorice vojnika. Sam liječnik obolio je također naknadnog dana, te leži u jakoj groznici od 40 gradi vrućine. Isto tako stigao je iz Beča prekjučer u Zagreb jedan gospodin, koji je odmah nakon putovanja također obolio na žestokoj groznici uz sve simptome španjolske bolesti. (Jutarnji list, 4. srpnja 1918.)
“Sitni uzročnici napadaju”
„Bolest se nažalost sve više širi, a naročito se osjeća u gradjanstvu nestašica liječnika, jer je gotovo polovica zagrebačkih liječnika u vojsci. Liječnici sada imadu toliko mnogo posla, da ni iz daleka ne mogu obići sve bolestnike“, pisao je Obzor 15. listopada 1918. godine. „Sadašnja epidemija zarazna je bolest, koja je prouzrokovana još pobliže nepoznatim sitnim uzročnicima različite virulencije, te modus infekcije ide kroz trag respiracije“, tumačio je Liječnički vjesnik najnovije medicinske spoznaje.
Od pojave prvih simptoma do smrti, prolazilo je kratko vrijeme, ponekad mjereno u satima pa su liječnici nerijetko opisivali situacije kada su čitave obitelji ili radnici u pogonima jedan za drugim padali mrtvi. O svemu svjedoče kamene ploče pod kojima su završili ostaci cijelih obitelji na starijim hrvatskim grobljima.
Kako si siromašnije obitelji nisu mogle priuštiti liječnika, a ni mrtvozornika, a bolest je isprva dijagnosticirana kao upala pluća, pouzdanih i cjelovitih podataka o smrtnosti u tada nevelikoj hrvatskoj metropoli nema. No objedinjeni podaci pokazuju da je samo od rujna do prosinca usmrtila gotovo tisuću Zagrepčana. Grad je debelo podcijenio opasnost situacije, iako je organizirao pomoć za siromahe, a liječnicima dao na korištenje gradske fijakere. Ukupan broj poginulih u Hrvatskoj nije poznat zbog nedostatka podataka, no mogao bi biti između 15 i 20 tisuća, većinom umrlih u listopadu 1918. godine.
Španjolicu je pratio visoki mortalitet među ranije zdravim pučanstvom. Umirali su ljudi između 20. i 40. godine života, što je netipično, jer je ranije gripa kosila ili vrlo mlade ili jako stare ljude.
