Svatko je u životu barem jednom iskusio kako je to imati slomljeno srce. No da se ne radi o nekoj bezopasnoj pojavi, potvrdilo je najnovije istraživanje koje je pokazalo da su udovci ili udovice u većoj opasnosti da obole od kardiovaskularnih bolesti, piše Jutarnji. Također, tek nekoliko mjeseci od smrti supružnika, u većoj smo opasnosti da mu se i sami pridružimo, rekli su znanstvenici.
Studija američkih znanstvenika, objavljena je u časopisu Psychoneuroendocrinology. Pokazala je da neke osobe koje su prije tri mjeseca ranije izgubile voljenu osobu imaju višu razinu citokina (glikoproteina koji djeluju kao markeri imunološkog sustava za indikaciju upale u krvotoku) i nižu razinu varijabilnosti srčanog ritma od osoba iste dobi, spola i tjelesne mase koji nisu proživjeli tužni gubitak. Obje navedene stvari značajno povisuju rizik od kardiovaskularnih bolesti, a mogu izazvati i smrt. Inače, riječ je o prvoj studiji koja povezuje stanje duboke žalosti s rastom razine citokina i sniženjem varijabilnosti srčanog ritma.
>> Od ‘slomljenog srca’ umiru žene starije od 50 godina
“U prvim mjesecima nakon gubitka supružnika, kod udovica i udovaca je rizik od smrti veći za 41 posto”, rekao je autor studije Chris Fagundes, inače profesor psihologije na Sveučilištu Rice u Teksasu. “Važno je naglasiti da se čak 53 posto toga uvećanog rizika odnosi na kardiovaskularne bolesti. Ovo istraživanje pomoći će u razumijevanju zbog čega duboka žalost potiče pojavu bolesti i smrtnost”, rekao je.
Varijabilnost srčanog ritma je razmak između dvaju otkucaja srca, pri čemu viša varijabilnost ukazuje na bolju kardiovaskularno stanje. Ožalošćeni sudionici ispitivanja pokazali su 47 posto nižu razinu varijabilnost srčanog ritma i sedam posto višu razinu citokina. Uz to, važno je spomenuti i da osobe koje su izgubile nekog voljenog, češće pate od depresije. Također, među ožalošćenima su za 20 posto bili izraženiji simptomi depresije.
Istraživanje je provedeno na ispitanicima između 51 i 80 godina. Rezultati ispitivanja, nadaju se znanstvenici, pomoći će u boljem razumijevanju bioloških mehanizama koje aktivira duboka tuga nakon čega će biti lakše odrediti i terapiju.
