Danas se obilježava Svjetski dan napuštenih životinja. „O ne, nisu one postale napuštenima svojevoljno. Za njih, njihovo stradavanje, njihovu patnju, njihovu bol, njihovu glad kriv je čovjek, objavilo je danas na svojim stranicama sklonište za životinje Noina arka.
“Kriv je zato što ih napušta, što ne brine o njima, što ih često smatra igračkom koju, kada je se zasiti, izbacuje na cestu. Kriv je čovjek jer tvrdnjama da kastracija nije humana prekomjeran broj napuštenih životinja dodatno raste, a time rastu njihova patnja, njihova glad, njihovo stradavanje.”
Životinje nisu ljudi, ali zaslužuju naše suosjećanje i, prije svega, poštivanje. Zato nas uvijek iznova iznenade komentari čitatelja koji na svaki spomen kućnih ljubimaca i brige za njih govore da „životinje nisu važnije od ljudi“, onih koji zamjeraju hranjenje životinja „dok drugi gladuju“ i koji nam poručuju (ili nekom drugom) da bi bilo pametnije „hraniti neko dijete, a ne psa“.
Postoje ljudi koji ne vole životinje u tolikoj mjeri da se usude trovati bića koja im nisu ništa učinila, lomiti im noge ili bacati petarde u njuške. Još manje podnose one koje smatraju svojim protivnicima – ljubitelje životinja. No prije svega bi trebali zaviriti u svoje srce i shvatiti zašto je tomu tako. Pomažu li svojim postupcima ikomu? I zapitati se – hoće li ljudi biti sitiji, voljeniji i zbrinutiji, ako se odreknemo naših životinjskih prijatelja? Je li ljubav potrošna u toj mjeri da je ne možemo imati dovoljno i za životinje i ljude? Ili je imamo, ili je nemamo – za sve, zar ne?
