Prema podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), a koje je objavio Svjetski ekonomski forum, umirovljenici u Nizozemskoj dobiju 101 posto onoga što su zaradili za radnog vijeka, Turci ostvare 102 posto, dok Hrvati kroz mirovine dobiju čak 129 posto.
Hrvati su prema tim podacima na samom vrhu ovog umirovljeničkog Olimpa. No ni danas nije posve jasno kakvom se računicom poslužio OECD da bi došao do ovog rezultata.
“Jedino ako je ovo pokušaj da se masa isplaćenih mirovina od umirovljenja do kraja života usporedi s masom isplaćenih plaća od početka do kraja radnog vijeka. No i tada omjer ne bi mogao ići preko 100%. Naime, Hrvati u prosjeku rade kratko (malo više od 30 godina), ali u mirovini ne mogu biti toliko dugo, jer bi to značilo da nam je očekivani životni vijek kao Japanaca, a prosječna mirovina veća od prosječne plaće. Ne bi išlo. Mora da postoji neka metodološka kvaka zbog koje je ovaj prikaz upitan, ako već nije fingertip error. U pogledu visine mirovina nema tajni, tu se sve redovito objavljuje. Povlaštene i braniteljske nemaju tolike udjele u ukupnim mirovinama da bi bitno remetile prosjeke, a i točno se znaju prosjeci”, napisao je jedan od najuglednijih domaćih ekonomista Velimir Šonje, prenosi Express.
Ekonomist Ivica Brkljača je pak pojasnio kako je vjerojatno riječ o izračunu net replacement rate (NRR) u kojeg je OECD prvi puta uključio Hrvatsku.
“NRR se najčešće računa tako da se pretpostavi prosječna plaća i gleda omjer prve mirovine i zadnje plaće za osobu koja ide u mirovinu s punim stažem. Dakle, to nije omjer prosječne plaće i prosječne mirovine nego je omjer koji je u pravilu malo veći, u Hrvatskoj je sada valjda negdje oko 40-43% ali ne može biti preko 100%. Međutim, OECD je predobar da bi napravio takvu pogrešku, pa pretpostavljam da je pogrešku u tumačenju napravila osoba koja je pisala tekst”, zaključio je Šonje.
