Bez obzira na težinu bolesti i izglednost smrtnog događaja, obitelj i osobe koje skrbe za umiruće ne mogu se pripremiti za trenutak smrti bolesnika.
Česte su dvije naizgled suprotne situacije: kada se za života izbjegava tema smrti i smatra se nepriličnim govoriti ‘’o tome’’ pred bolesnikom, ili kada se već sve ‘’pripremi’’, dogovori i uskladi s njegovim željama. Ovo drugo češće se susreće u manjim mjestima i ruralnim sredinama te u specijaliziranim ustanovama za prihvat takvih bolesnika. Kad god je to moguće, treba maksimalno poštovati bolesnikove želje.
Protokol kod smrti u kući
1.
Osoba koja se zatekla uz osobu u trenutku smrti, obavještava policiju na telefon 192 o smrtnom slučaju.
2.
Policija šalje dežurnog mrtvozornika na teren.
3.
Dežurni mrtvozornik unutar 12 sati od primitka dojave izlazi na teren i potvrđuje smrt, utvrđuje vrijeme smrti te iz postojeće medicinske dokumentacije utvrđuje uzrok smrti.
4.
Ako je popratna dokumentacija dovoljna, mrtvozornik ispunjava potvrdu o smrti i dozvolu za ukop, a obitelj nakon toga obavještava pogrebnika po izboru, dogovara prijevoz tijela u rashladnu komoru te pogreb. Toaletu pokojnika obavlja ili sama obitelj ili pogrebnik, ako se tako dogovore.
5.
U slučajevima kada su okolnosti smrti nejasne i postoji sumnja u nasilnu smrt, obavještava se policija koja po potrebi šalje ekipu za očevid. Ako je neposredni uzrok smrti nejasan, obvezno je učiniti obdukciju te se tijelo s popratnicom šalje na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku, gdje se obavljaju sve obdukcije ordinirane izvan bolničkog sustava.
6.
Nalaz obdukcije dostavlja se mrtvozorniku koji je zatražio obdukciju i on može obitelji dati na uvid taj nalaz ili njegov prijepis.
7.
Po završetku sahrane (nema vremenskog roka) pokojnikova obitelj treba se javiti s primjerkom potvrde o smrti i osobnom iskaznicom u matični ured kojem je prijava izvršena.
Protokol u bolnici
1.
Tijelo se nakon utvrđene smrti, nakon najmanje dva sata na odjelu, prevozi na patologiju. Dežurni mrtvozornik dobiva službenu dojavu o smrti.
2.
Nakon dojave o smrti bližnjega obitelj dolazi na odjel, gdje ih odjelni liječnik ili ovlaštena osoba obavještava hoće li biti neophodna obdukcija zbog utvrđivanja uzroka smrti. Ako obdukcija nije neophodna, obitelj potpisuje zahtjev za odbijanje obdukcije. Na zahtjev se još potpisuju odjelni liječnik ili pročelnik odjela na kojem je bolesnik umro, potom se zahtjev prosljeđuje dežurnom mrtvozorniku. Ako mrtvozornik utvrdi da se, temeljem važećih zakona, može udovoljiti zahtjevu, on ga također potpisuje i potom prosljeđuje u bolničko ravnateljstvo na završni potpis.
3.
Obitelj se upućuje na patologiju, ili to može u ime obitelji učiniti ovlaštena osoba (pogrebnik) odgovorna za organizaciju sahrane. Na patologiji se dogovara vrijeme preuzimanja tijela i podmiruje trošak boravka tijela u rashladnoj komori. Tek kad je poznato vrijeme preuzimanja tijela, može se dogovarati termin sahrane.
4.
Usluge opremanja pokojnika (oblačenje, šminkanje, brijanje te posebni zahtjevi) ne obavljaju se u zdravstvenoj ustanovi, već su dio pogrebnih usluga te ih pogrebnik naplaćuje.
5.
Od ove odredbe izuzeta su preminula djeca i donori organa te se za njih ne naplaćuju naknade.
6.
Nalaz obdukcije sastavni je dio medicinske dokumentacije i prijepis izvješća obdukcije može se dobiti na zahtjev u pisarnici bolnice.
7.
Po završetku sahrane (nema vremenskog roka) obitelj pokojnika treba se javiti s primjerkom potvrde o smrti i osobnom iskaznicom u matični ured kojem je prijava izvršena.
Prof. dr. sc. Sanja Štifter, dr.med., Narodni zdravstveni list
