Slobodna novinarka, autorica i radijska voditeljica, Kate Mulvey, u ovom iskrenom i potresnom tekstu za iNews progovara o stvarnosti života na rubu financijske nesigurnosti u šezdesetima. Iako je nekada živjela glamuroznim životom punim avantura i slobode, danas se suočava s posljedicama svojih nekadašnjih izbora.
Moji prijatelji i ja štedimo. Ali, zanimljivo je kako ta riječ svakome znači nešto drugo. Jedan prijatelj mi kaže da su zamijenili večere u otmjenim restoranima za kuhanje kod kuće i Netflix. Drugi smanjuju troškove luksuznih vikend-putovanja.
Ja, s druge strane, jedem jeftine obroke iz mikrovalne i ponekad se osjećam kao da će mi iduće minute na vrata pokucati ovrhovoditelj. Imam 63 godine, neudana sam i radim kao slobodna novinarka. Često se budim usred noći brinući se za svoju budućnost. To ozbiljno narušava moje mentalno zdravlje.
Ove zime shvatila sam da si ne mogu priuštiti grijanje pa sam prenijela televizor u spavaću sobu svog malog stana kako bih ga mogla gledati iz kreveta. U hladne dane doručkovala sam, radila i večerala zamotana u poplun, zasuta mrvicama kruha. Osim bolova u vratu od cjelodnevnog sjedenja u krevetu i blagog ludila od gledanja u četiri zida, to je donekle funkcioniralo.
Beskonačan niz troškova
Nemam ušteđevinu na koju bih se mogla osloniti kada stvari krenu po zlu u stanu. Psrošle godine morala sam zvati vodoinstalatera zbog jako začepljenog sudopera. Uz to mi je trebala i nova brava. Popis takvih stvari je beskonačan. Voljela bih da sam o tomu razmišljala prije puno godina. Nikada nisam mogla zamisliti da ću svoje starije godine provoditi u siromaštvu.
Moj život nije trebao izgledati ovako. Kako je, zaboga, uspješna spisateljica, koja je bila zaručena i priređivala raskošne večere, završila sama i bez novca?
U svojim dvadesetima i tridesetima živjela sam vrlo glamurozno. Kao reporterka na terenu, stalno sam bila na zabavama i imala dnevnik prepun spojeva s privlačnim muškarcima; bila sam slobodna i bezbrižna. Dok su se moji prijatelji udavali i ženili, ja nisam htjela da mi život bude unaprijed zacrtan. Željela sam avanturu i uzbuđenje novih iskustava.
Sada, gledajući unatrag, to je bilo vrijeme kada sam trebala početi razmišljati o smirivanju i ozbiljnom planiranju budućnosti.
Nisam kupila stan, mislila sam da ću naći muža
Da stvar bude gora, kad sam sredinom devedesetih dobila prvi ugovor za knjigu, imala sam priliku dati kaparu za stan u Londonu. Iako sam našla prekrasan stan koji sam si mogla priuštiti, predomislila sam se i potrošila novac na putovanja i dizajnersku odjeću. Taj stan danas vrijedi gotovo milijun eura.
Nikada nisam bila osoba koja štedi za crne dane. Uvijek sam vjerovala da će se stvari nekako riješiti. Slobodan sam duh i planiranje mi se činilo kao opterećenje, a vjerovala sam da ću se udati i da će mi muž pružiti sigurnost. Nijedna od tih pretpostavki nije se ostvarila. Svijet se promijenio, posebno svijet medija i izdavaštva.
Danas zarađujem upola manje nego prije. Kad ljudima kažem da sam napisala knjigu, misle da sam bogata. To može biti slučaj s bestselerima, ali ne i s publicističkim i akademskim knjigama o modi koje sam objavljivala.
Samcima je sve skuplje
Ne mogu se ne zapitati bi li mi život ispao bolje da sam na vrijeme odbacila dječje snove o pustolovinama i prigrlila konformizam. Sjećam se da sam se osjećala nadmoćno jer su drugi kompromitirali svoje snove i brisali dječju bljuvotinu, dok sam ja bila slobodna raditi što god poželim. Jednako sam gledala i na njihovu mirovinsku štednju. Kakva pogreška! Sada ovisim o državnoj pomoći da bih se grijala i jela.
Također sam žrtva neformalnog poreza na samce. Bez partnera s kojim bih dijelila financijske troškove, sama plaća sve račune; od astronomske pričuve, preko namirnica i Netflixa, do odmora i povremenih užitaka izlaska s prijateljima. Biti samac godišnje košta dodatnih 4.000 eura izračunala je osiguravateljska kuća Ocean Finance.
Imam sreću što su mi roditelji ostavili stan koji sestra i ja dijelimo, inače bih sigurno bila u domu za beskućnike. To je trebala biti privremena mjera, ali sada sam sretna što imam krov nad glavom i što ne moram označavati svoje mlijeko u hladnjaku.
Hoću li ostati zauvijek sama?
Mogućnost da pronađem nekoga s kim bih provela starost sada je vrlo mala. Morala sam odustati od elitnih stranica za upoznavanje muškaraca jer su pretplate preskupe. Večere na spojevima? Nitko ne želi potrošiti novac na skupi steak, ako ne zna hoće li s se s tom osobom ponovno naći. Tako se sve svodi na dopisivanje s nasumičnim muškarcima i čekanje da vidim kamo to vodi.
Kad se nađem s prijateljima koji su u braku, čine se puno odrasliji od mene. Razgovaraju o djeci koja počinju nove poslove, a ja osjetim trnce nesigurnosti. Još uvijek hodam u tenisicama i s ruksakom.
Nekad sam mislila da je moj nekonvencionalan život bolji. Koga sam ja to zavaravala? Sad se pitam nije li ideja da kao samac možete imati sretan i ispunjen život mit. Ne mogu vam opisati koliko puta sam se vratila u hladnu kuću i prazan krevet osjećajući se potpuno potišteno i prestravljeno.
Mogu ja jesti princes krafne u krevetu, ali kako starost neumoljivo dolazi, moj optimistični moto “sve će biti u redu” ne čini se više tako uvjerljivim. Ali nisam ogorčena jer sam živjela autentično. Iako žalim što nisam uplaćivala u mirovinski fond kako bih si osigurala ugodnu starost, ne žalim zbog zabave koju sam imala i drago mi je da se nisam udala za čovjeka kojeg nisam voljela.
Ostala sam vjerna sebi. Samo nikad nisam znala kolika će cijena toga biti.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
