Žele li umirovljenici veće mirovine ili samo prigovaraju iz navike?

Zamislite skupinu od 1,23 milijuna ljudi. To je gotovo trećina populacije Hrvatske i pri tome punoljetna. Moćna biračka snaga, generacija koja je promijenila društveno uređenje, preživjela rat, postavila temelje novoj državi. No kad dođe trenutak da kažu nešto konkretno, tamo gdje to može imati stvaran utjecaj, oni šute.

U javno savjetovanje, putem platforme e-savjetovanje, 9. travnja poslan je prijedlog novog Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO). Radi se o dokumentu koji propisuje sve ono što vlast naziva mirovinskom reformom koja će zahvatiti aktualne, ali i buduće umirovljenike. No do trenutka pisanja ovog članka, pristigla su samo 93 komentara zainteresirane javnosti. Podsjetimo, u zemlji koja isplaćuje 1,23 milijuna mirovina.

Kriv je uvijek netko drugi

U isto vrijeme, na Facebooku umirovljenici grme od nezadovoljstva. Pljuju, psuju, prozivaju vladajuće, napadaju slabije od sebe. Za primjenu ukidanja penalizacije tek od iduće godine kriva im je razorena Ukrajina i pomoć koja joj se šalje. Za nepravedno raspoređeni majčinski dodatak odgovorni su im Hrvati u BiH i ulaganja u mostarsku bolnicu. Za male invalidske mirovine kriva im je Europska unija. Za zaostajanje mirovina za plaćama kriv im je SUH koji jedini godinama upozorava na sve mane sustava.

“Ovo je sramota!”, “Nema dostojanstva!”, “Opet nas gaze!”, poručuju umirovljenici koji ne pišu svoje primjedbe na prijedlog zakona u javnom savjetovanju, nego traže pravdu na Facebooku. Svi su krivi, samo ne oni sami koji bi trebali uprti u vlastita kola. Ali to bi iziskivalo određeni napor; prijavu preko sustava e-građani, čitanje prijedloga zakona i pisanje konciznih i argumentiranih primjedbi i prijedloga.

Rad u korist vlastite štete

Zamislite kada bi samo svaki deseti umirovljenik napisao konkretnu službenu primjedbu na novi ZOMO i to iz topline svoga doma; s mobitela ili računala. To bi bilo 123.000 glasova koje bi Ministarstvo mirovinskog sustava moralo čuti, analizirati, uvrstiti u izvješće, u konačnici na neki način reagirati. Jer javno savjetovanje može biti i mali referendum.

“Ne želim pisati. Ne vjerujem Vladi”, kaže naša čitateljica Marica. Na pitanje je li ikada pokušala sudjelovati u javnom savjetovanju odgovara: “Ne želim to! To je komplicirano! Ne znam to koristiti.” Umjesto na stranici javnog savjetovanja, ona će svoj komentar ostaviti na Facebooku, očekujući da će netko drugi pročitati prijedlog zakona i napisati komentar ili prijedlog koji će biti u njenom interesu.

Kamo umirovljenici idu s takvim stavom? Rasprava će završiti, zakon će se izglasati, a sve one stavke koje danas u prijedlogu izgledaju nepravedno ili nerealno, postat će norma. Umirovljenici će i dalje govoriti kako im je netko drugi kriv za zlu sudbinu.

Snaga umirovljenika mogla bi biti u velikim brojkama. No snaga koja se ne koristi je slabost. Jer ako se vi ne borite za sebe, zašto mislite da će to učiniti netko drugi? Javno savjetovanje o novom ZOMO otvoren je do 9. svibnja.