Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) negoduje zbog prijedloga Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO) koji predstavlja kičmu mirovinske reforme, a koja bi na snagu trebala stupiti početkom godine.
“Ono što je neugodno iznenadilo predstavnike umirovljeničkih udruga je što se ukidanje penalizacije prijevremenih umirovljenika sa 70 godina starosti odgađa za 1. siječnja 2026. godine, kao i niz drugih najavljenih prava, poput rasta od 10 posto za korisnike invalidskih mirovina te pravo na rad na puno radno vrijeme sa zadržavanjem pola mirovine”, objavio je SUH navodeći da se vladajući pravdaju nedostatkom sredstava u proračunu za ovu godinu.
Podsjetimo, to je u suprotnosti s onim što je najavljivao predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) koja je koalicijski partner HDZ-u i važan je čimbenik u održavanju saborske većine. “Sve dosadašnje vlade nisu htjele ni čuti o ovom problemu. Ovom mjerom 120 tisuća umirovljenika starijih od 70 godina dobit će prosječno 55 eura veće mirovine, za što će iz državnog proračuna ove godine biti izdvojeno 39, a sljedeće godine oko 80 milijuna eura”, kazao je Veselko Gabričević u parlamentu prije mjesec dana.
Što se dogodilo s navodno rezerviranih 39 milijuna eura, za sada, ne znamo. No ono što znamo jest da su umirovljenici razočarani. “Zar ste vi išta drugo očekivali?” piše jedna komentatorica na Facebook stranici SUH-a, podsjećajući kako se novac troši na sve osim na “male ljude”.
Drugi pak ističu da se za penzionere nikada ne pronađe sredstva, dok se za “pravomoćno osuđene kriminalce” bez problema izdvaja i 80 posto više. Česti su i komentari da su ovakva obećanja samo predizborna taktika, a kada izbori prođu, “možda umirovljenici pomru i zaboravi se”.
Posebno oštro odzvanja stav da su umirovljenici i dalje na dnu liste prioriteta. “Birajte opet”, poručuje jedan komentar aludirajući na političku odgovornost samih birača. Drugi, pak, izražavaju gorčinu i sumnju u dobre namjere vlasti: “Obećaj, ne daj, pa možda zaborave.” Osjeća se i duboka rezignacija među starijom populacijom s porukama da umirovljenici “nemaju vremena čekati” i da se s njima više ne može manipulirati ispraznim najavama i “obećanjima ludim radovanjima”.
