Treba li se i dalje truditi udobrovoljiti suprugovu majku ili odustati? Pitanje je to koje na platformi Quora postavlja jedna snaha uz iskrenu sumnju je li to uopće vrijedno truda s obzirom na ravnodušnost koju je doživjela.
“Svekrva mi 18 godina nije bila u kući i to me strašno boli. Sjećam se kad je sa sinom veselo došla u kuću mojih roditelja da me on pred svima zaprosi. Iako nije bilo potrebno, to nam se činilo jako lijep znak pažnje i podrške. Iako je mojim roditeljima bilo teško što se selim daleko od njih, bilo im je lakše nakon tog susreta jer su mislili da idem u dobre ruke obitelj koja me želi i poštuje.”
“Vrlo brzo smo shvatili da je to bila samo fasada. Suprug i ja smo nakon vjenčanja živjeli zasebno, ali svekrva nas nikada nije posjetila, unatoč tome što sam rodila četvero djece. Nije pokazala nikakav interes za unuke niti se potrudila doći na rođendane pa čak ni kad su bili bolesni. Nikada nije ni nazvala. Ta nebriga i ravnodušnost bole i peku. Još tražim odgovor zašto je tome tako, imate li slična iskustva? Što mogu učiniti i je li moguće da će se to ikada promijeniti?” upitala je u nadi da će joj se javiti neka žena sa sličim iskustvom.
Muž na svekrvinoj strani
“Bila sam i ostala u sličnoj situaciji”, započinje jedan iskren odgovor. “Muž i njegova obitelj toliko su povezani da sam se od samog početka osjećala kao uljez. Išla sam s njim u posjete, trudila se biti ljubazna, otvorila im svoj dom, ugošćavala ih. No, čim bih mu izrazila nezadovoljstvo zato što su me redovito ignorirali i nisu cijenili ni moje vrijeme ni moj trud, on bi vikao na mene i optuživao me da sam sebična.”
“Uz sve to, on i njegova sestra često su sami odlazili kod njihovih roditelja, a sve kako bi vrijeme provodili ‘nasamo’. Da stvar bude još gora, njegov brat, a moj šogor, do grla je u dugovima zbog kockanja, a mi smo mu već dali tisuće eura da ga izvučemo iz gabula. Nikad se nije razgovaralo o tome da nam vrati. Kad god bih nešto rekla, na mene se slijevao bijes”, objašnjava nesretna supruga, snaha i šogorica.
Psihološka pomoć
Potom otkriva da je naposljetku potražila stručnu pomoć jer se više nije mogla ni znala nositi sa situacijom. “Psihoterapeutkinja mi je jasno rekla da nisam luda i da se pravom osjećam povrijeđeno. Ako je mom mužu toliko važna pažnja i divljenje vlastite obitelji, nije se ni trebao ženiti s 25 godina, već je trebao ostati sam i uživati u toj ulozi. U prijašnjim me vezama nitko nije ovako tretirao i zato nisam ni slutila da ću nakon vjenčanja ostati samo druga pratilja.”
“Nakon seansi kod psihologinje ojačala sam i povukla jasnu granicu. Već pet godina nisam vidjela nikoga iz tog klana. On ih i dalje posjećuje sam, čak ode na nekoliko dana i time dobije svoju porciju obiteljske ljubavi. No, ovdje više nisu dobrodošli. Zabranila sam zajednička okupljanja u našem domu, jer kad su tu, ja sam nevidljiva sluškinja dok oni razmjenjuju uspomene na način kao da me nikad nije ni bilo”, svjedoči sudionica rasprave i nesretnoj snahi poručuje kako je vrijeme da i ona otpusti svoje frustracije jer joj samo štete.
Koga briga?
Druga sudionica odgovor počinje vrlo očekivanim, ali zapravo korisnim pitanjem: “Koga briga? Vjerojatno se radi o narcisoidnoj ženi koja nikada nije prihvatila činjenicu da njezino dijete sada živi s vama, a to ide tako bolesno daleko da ignorira i unuke. Nemojte očekivati da će se išta promijeniti, smo radite na sebi i potrudite se da vas to više nikada ne dirne. Ja bih je na vašem mjestu davno otpilila.”
Muški sudionik koji se potom uključio u raspravu skeptičan je. “Možda vaša svekrva zaista nema razloga dolaziti u vašu kuću. Jer, možda je svjesna da vi ne želite da ona dolazi. Odgovorite si iskreno”, upozorava, pa zaključuje: “Čak i ako problem nije u vama, dobro znate da se niste udali za svekrvu pa dok god vi i vaš suprug dobro funkcionirate kao par, siguran sam da vas ne mora dirati što će svekrva sa sobom.”
“Prošla sam isto, danas sam mirna”
Jedna sudionica razgovora napisala je kako je i sama godinama osjećala da njezinu svekrvu ni najmanje ne zanimaju ni ona, ni život cijele obitelji. Tijekom razgovora svekrva bi joj doslovno okretala leđa, a njezin glas bi se gubio usred rečenice dok bi ostali nastavili razgovor kao da ona ne postoji. “Ta pasivno agresivna nezainteresiranost bila je jasna poruka da nikad nisam bila poželjna. Za nju kao da nisam postojala, a kad sam mužu rekla da više ne želim imati nikakav kontakt s njom, znala sam da sam donijela ispravnu odluku”, napisala je.
“Moja svekrva nije pokazivala ni najmanje zanimanja ni za svoje unuke. Mrzila je i sve partnere svojih šestero djece. Ponekad čak pomislim da nije voljela ni vlastitu djecu. Iako mi je bilo teško presjeći svaku vezu s njom, napravila sam to kad sam napokon prihvatila činjenicu da se ništa ne može promijeniti bez volje druge strane. Ta žena nikad ne bi potražila pomoć, a trebala joj je jer se hranila time što me ignorira. Na kraju je umrla i naši se putovi više nikada neće spojiti.”
Kakav je vaš odnos svekrva – snaha? Napišite nam.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
