Umirovljenici Adela, Marija, Vid i čitateljica koja se potpisala kao Tužna samo su neki od onih koji su podijelili svoje priče. Ne brine ih ovih blagdana hoće li im kolač uspjeti ili jesu li stolnjaci čisti, briga im je mogu li si uopće priuštiti kruh i šunku. Ili lijek.
Već danima, piše nam gospođa Adela, obilazi tri kvartovska dućana i prati akcije. “Dok smo oboje radili, suprug i ja bismo dva dana prije blagdana otišli u supermarket i kupili sve što nam treba, a subotom prije Uskrsa na placu dodatno bi nabavili svježe povrće i meso za ručak – za nas devetero iz uže obitelji.”
”Da, nervirao nas je stres zbog blagdanskih gužvi i posla po kući, ali nismo osjećali financijski pritisak. Danas sam udovica u mirovini i nikad nisam bila na nižim granama jer razmišljam koju polovicu kruha ću si moći priuštiti i što ću kupiti unucima. Sin i snaha su me, naime, pozvali na ručak, vide da ja više ne mogu ni fizički ni financijski. S 480 eura mirovine, danima važem svaku kunu… pardon, svaki cent”, slikovito je opisala svoju svakodnevicu. napisala je.
Marija: Što će donijeti zeko?
Na ovu temu požalila nam se i umirovljenica Marija, koja nam je otkrila da nakon 35 godina rada prima svega 390 eura mirovine. “Što mogu kupiti za Uskrs? Nije šunka jedini trošak, tu su i lijekovi. Bolest uzima svoj danak, a unuci me pitaju bako, hoće li i kod tebe doći zeko? Što da im kažem? Moja je sudbina je takva da plačem kad me nitko ne vidi”, piše.
Potom nastavlja. “Jesmo li mi umirovljenici, koji smo radili, krivi ovakvom svom stanju? Djeca vladajućih imaju, a za našu nije bitno. Prema novim obećanjima moja bi se mirovina povećala za 11 eura i počela sam djeci govoriti neka bježe van jer ovo nije Hrvatska za poštene radnike”, napisala je.
Radim u mirovini, sa 703 eura se ne može
Koliko je 390 eura koje za 35 godina rada prima gospođa Marija mizerno, dodatno potkrepljuje iduće pismo, koje nam je poslao gospodin Vid. On je, za razliku od gospođe Marije, zdrav pa srećom u mirovini može još raditi.
“Za pune 43 godine radnog staža, i čak 1.300 dana borbenoj sektora kao dragovoljac domovinskoj rata, dobio sam mirovinu od 703 eura. Prisiljen sam raditi na četiri sata jer na današnju skupoću s ovom mirovinom se ne može preživjeti”, svjedoči nam.
Za 40 godina samo 522 eura penzije!
Ljudi se teško mire s mirovinama koje smatraju nepravednima – ljuti su i frustrirani svaki put kad moraju posegnuti u novčanik. Da su te frustracije itekako opravdane, svjedoči pismo još jedne čitateljice koja se potpisala kao Tužna, a koja je opisala svoju nezavidnu situaciju.
“Nakon 40 godina radnog staža, moj je muž otišao u prijevremenu mirovinu sa 62 godine i 3 mjeseca života. Ima najnižu braniteljsku mirovinu, jer je u borbenom sektoru proveo više od 150 dana. Sredstva iz drugog stupa prebacio je u prvi. Najniža braniteljska iznosi 339 eura, a ukupna mirovina mog supruga, s tolikim stažem i prebačenim drugim stupom, svega 522 eura. Meni to nije u redu. Zar 40 godina staža vrijedi samo 183 eura? Mirovina mu je sramotna, kao i svima koji su u istom položaju”, piše ogorčeno.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
