Tinejdžeri često testiraju granice. Dokle god je riječ o pubertetskim mušicama u ponašanju, moguće ih je usmjeravati. No, ako ponašanje preraste u ozbiljne prijestupe poput nasilja ili ovisnosti, stvari se više ne mogu rješavati same od sebe.
Pročitajte stoga osam savjeta Jamesa Lehmana, američkog terapeuta poznatog po praktičnom pristupu u radu s problematičnim mladima i njihovim obiteljima, koje prenosi Empowering Parents.
Za početak – prestanite kriviti sebe
Mnoge bake i djedovi dolaze u iskušenje za sve kriviti sebe i muče se razmišljanjima kako su trebali drugačije odgojiti svoju djecu, pa bi i unuci bili drukčiji. No, sada nije vrijeme za krivnju, već za odgovornost.
Niste vi krivi za ponašanje vašeg unuka ili unuke. Bitno je samo ono što ćete sada poduzeti. Iako niste roditelj, vi ste osoba koja s njima živi, postavlja granice i drži sve na okupu. I zato vaša riječ mora nešto značiti!
Ne ulazite u svaku svađu
Kad unuk zalupi vratima, ne trebate vikati ili se ljutiti. Dovoljno je zamoliti da ne lupa vratima i udaljiti se. Jasno, kratko i bez ulaska u raspravu. Nemojte dakle njihov bijes hraniti svojom reakcijom.
Koristite “podsjetnike”
Ako želite da se poštuju kućna pravila, govorite kratko i jasno, bez ljutnje, kako bi kasnije izbjegli nesporazume. Recite, primjerice: “Kad stavljaš tanjur u perilicu, najprije ga isperi.” To nisu kritike, već jednostavni podsjetnici koji pomažu u učenju odgovornosti.
Nemojte gajiti zamjerke niti ga prekidati dok govori. I nemojte govoriti onu poznatu: “Rekao sam ti” ili “Upozorio sam te na to.” Nitko to ne voli čuti, ni odrasli ni djeca. To svakome ide na živce. Optuživanje, držanje prodika i kritiziranje prekidaju komunikaciju. Radije mirno i odlučno podsjećajte na konkretne zadatke i pravila. Ako uspijete održati odnos s tinejdžerom u kojem komunicirate 60 ili 70 posto vremena, znajte da vam ide prilično dobro.
Ne shvaćajte osobno
Možda ste vi ti koji ste unuci mijenjali pelene, mazili je i uspavljivali, a sada na vas koluta očima, odgovara vam bez poštovanja ili vas izbjegava. Zaboljet će vas to, naravno. Ali, ma koliko neugodna bila, ne smijete to shvatiti kao osobni napad na vas ili vaše vrijednosti. Vaša unuka je u fazi adolescencije i to je njezin problem koji nije usmjeren protiv vas. To je jednostavno faza u razvoju.
Vjerujte, tinejdžeri će iskaliti bijes na bilo kome tko im se nađe pri ruci. Poanta je u tome da se u glavi adolescenta događa toliko toga da to ne biste smjeli uzimati k srcu. U ovoj životnoj fazi toliko je zaokupljena sobom da stvari ne vidi jasno; adolescencija iskrivljuje percepciju.
No to ne znači da im trebate sve dopustiti. Dakle, ako vaša unuka dođe kući kasno ili ako vam je rekla da nešto neće učiniti, a onda je to ipak učinila, nije osobno. Nemojte joj zato reći: “Razočarala si me”, nego: “Prekršila si pravila, a to nosi posljedice.” Tada ponovno naglasite koja su pravila i dajte joj do znanja da će za svoja djela snositi odgovornost. Jedini put kada zaista trebate reagirati radikalno je kad dijete postane verbalno ili fizički nasilno.
Vi postavljate pravila
Svoj dom vodite prema vlastitom sustavu vrijednosti, a ne prema tome kako to rade drugi ljudi ili kako to izgleda u obiteljima na televiziji. Nije važno ako, prema riječima vašeg tinejdžera, “svi to rade”. Ako vam to kaže, trebate mu odgovoriti: “Mi nismo baka i djed svima, mi smo tvoji baka i djed. I u našoj kući to nije dopušteno.”
Ako smatrate da alkohol, krađa, laganje i izlasci bez dopuštenja nisu prihvatljivi, to morate izreći i dosljedno provoditi te upozoriti na posljedice.
Budite primjer
Ako unuku odredite pravila, a onda ih sami prekršite, kako mislite da će reagirati? Mislite li da će poštovati ono što ste rekli? Ili će poruka biti: “Djed kaže da ne smijem lagati, ali on ponekad laže pa je to onda u redu.” Važno je biti dobar uzor i pridržavati se pravila koja ste postavili. U suprotnom riskirate da ih unuk stalno iznova krši.
Ne reagirajte prenaglašeno
Ako kasne, ne dižite paniku. Umjesto ljutnje, pitajte: “Što možeš sljedeći put napraviti da ne zakasniš?” Tako ih učite da preuzmu odgovornost, a ne da se brane i lažu. Kad naprave nešto pogrešno, ne morate odmah vikati ili im prijetiti. Umjesto toga, postavite pitanje koje otvara razmišljanje: “Što ćeš idući put napraviti drugačije da izbjegneš ovakvu situaciju?” Time ne dobiju puku kaznu, već uče.
Ne tolerirajte nasilje i prijestupe
Ako unuk postane fizički nasilan, uništava imovinu, krade ili uzima drogu, morate ga pozvati na odgovornost, čak i ako to znači uključivanje policije. U konačnici, ako krši zakon ili krade od vas, trebate potražiti dodatnu pomoć.
Ako ne reagira na vaš autoritet ni na autoritet škole, morate ići na višu razinu. Važno je da nauči kako se odnositi prema autoritetima ako želi išta postići u životu. Možda vas brine da će tinejdžer imati dosje, ali još vas više trebalo brinuti ako ne promijeni svoje ponašanje.
Vi im postavljate temelj za budućnost
Ako vas tinejdžer verbalno zlostavlja, naziva vas uvredljivim imenima i buši rupe u zidovima, zapitajte se kakav će jednog dana biti supružnik ili otac. “Radio sam u zatvoru i razgovarao s mladima. Znate li što su radili kao tinejdžeri? Krali su od roditelja, ostajali vani cijelu noć, drogirali se i pili. Ako bi im netko stvarao probleme kod kuće, ponašali su se destruktivno, zastrašivali sve u obitelji i školi, samo da ih ostave na miru.”
“Na dan posjeta u zatvoru vidio sam roditelje, bake i djedove koji su dolazili posjetiti djecu koja su sada u dvadesetim i tridesetim godinama. To je oštra stvarnost ignoriranja ili neprepoznavanja ponašanja djeteta koje je izvan kontrole. Uvijek biste se trebali pitati kamo vodi određeno ponašanje i što je sljedeće. Adolescenti neće promijeniti svoje loše ponašanje ako im ono prolazi, stoga je potrebno poduzeti radikalne mjere”, upozorava terapeut James Lehman.
