Mnogi se roditelji suočavaju s dilemom kako odraslom djetetu pomoći da se osamostali. Američke socijalne radnice Kim Abraham i Marney Studaker-Cordner pomogle su mnogim obiteljima koje prolaze kroz slične izazove, a iskustva i savjete podijelile su na portalu Empowering Parents.
U članku su objasnile šest konkretnih koraka koji roditeljima mogu pomoći da njihovo odraslo dijete napokon iseli i prestane ih iskorištavati na sve moguće načine, osobito ako je situacija postala neugodna ili čak nepodnošljiva.
Osvijestite trenutnu situaciju
Prvi korak prema osamostaljenju odraslog djeteta je iskrena procjena trenutne situacije u kući. Prelazi li vaše dijete granice prihvatljivog i smatrate da su nužna neka ograničenja? Jeste li spremni djetetu dopustiti da i dalje živi s vama, ali uz jasno postavljene uvjete i u cilju postizanja njegove veće samostalnosti?
Imate li osjećaj da vaše dijete uopće ne želi biti neovisno, već mu jednostavno odgovara da vi preuzimate sve njegove odgovornosti? Je li situacija postala toliko nepodnošljiva i napeta da vam je prioritet da se dijete iseli, što prije i što sigurnije? Kad iskreno odgovorite na ova pitanja, lakše ćete odrediti koje daljnje korake trebate poduzeti.
Promijenite perspektivu
Drugi korak je promjena perspektive. Umjesto da dijete zamišljate kao ptića čija krila nisu dovoljno jaka da poleti, počnite ga doživljavati kao potpuno sposobnog odraslog čovjeka. Emocije nas često zaslijepe pa i dalje svoju djecu gledamo kao nemoćnu i ranjivu, iako su to zapravo odrasli ljudi koje treba poticati na samostalnost.
Odraslo dijete je sada ravnopravno vama i prema tome jednako sposobno preživjeti i snaći se. Kad ga doživljavate kao nesposobno, činite mu medvjeđu uslugu i ostajete zarobljeni u ulozi roditelja skrbnika.
Da, vaš sin može negodovati zbog bilo čega što poduzimate kako biste ga potaknuli na veću odgovornost, ali to je u redu! Upravo mu je ta nelagoda potrebna da bi unutar sebe pokrenuo promjene. Promjena perspektive, kada dijete vidite kao sposobnog odraslog čovjeka, umanjit će vam i osjećaje krivnje, straha i tjeskobe koji vas možda sprječavaju da dijete pustite da se bori samo i ojača za život.
Prepoznajte emocionalne okidače i zaštitite se
Neke stvari vam već dugo smetaju, ali prijetnje ostaju mrtvo slovo na papiru. Sada dobro razmislite koje vas emocije najčešće navode da popustite. “Jedan mi je otac”, ističe socijalna radnica Kim Abraham, “iskreno rekao kako može prihvatiti da njegov odrasli sin nema mobitel, internet ili da hoda neošišan. Ali ne može podnijeti pomisao da završi na ulici te da zbog toga uvijek popusti.”
“Na kraju je sinu odlučio sinu reći da može živjeti kod kuće, ali da mu ukida navedene privilegije i luksuze. Ispostavilo se da su te naoko sitnice sinu zapravo bile jako važne pa je, kad je roditeljski bankomat presušio, sam pronašao posao,. Na kraju se preselio u vlastiti stan”, dodaje Abraham.
Jasno postavite granice
Kad ste definirali svoje emocionalne okidače kako biste se zaštitili, vrijeme je da odraslom djetetu jasno kažete koja se pravila mijenjaju. Ako ne živi s vama, ali o vama financijski ovisi, navedite mu što više nećete plaćati.
Ako vam je teško odjednom ga prestati financirati, krenite postupno. Mnogi roditelji ne mogu prestati kupovati hranu jer ne žele da im dijete jede u pučkoj kuhinji. Ako je tako, počnite s ukidanjem plaćanja mobitela, interneta, frizera, benzina. Neka dijete samo pronađe rješenja; prijatelja koji će ga ošišati, dijeliti s njim Internet, ima već načina. Ako zaista ne može pronaći posao, uvijek može aplicirati za neku naknadu dok traži dalje.
Ako dijete živi s vama, sastavite ugovor o uvjetima stanovanja. Neka to bude dogovor između odraslih ljudi. Nemojte ga više doživljavati kao dijete, neka kod vas živi kao podstanar. Da vam susjed dođe s tužnom pričom o tome da mu hitno treba mobitel, biste li mu ga kupili? I plaćali račune? Kad svoje dijete doživite kao susjeda, bit ćete manje ranjivi na emocionalne manipulacije.
Možda će vaše dijete zaključiti da mu se uvjeti ne sviđaju i odlučiti se preseliti. Tim bolje. Odraslo je i nema pravo živjeti u vašem domu nakon školovanja. Niti bi trebalo. To je privilegij i vi imate pravo postavljati pravila. Uvijek ste ih imali i uvijek ćete ih imati, a vaše dijete, ako mu to nije po volji, može odseliti, živjeti samostalno i postavljati svoja pravila.
Zatvorite bankomat
Ključ za izlijetanje odraslog ptića iz gnijezda jest učiniti mu oslanjanje na vas neugodnijim od samostalnosti. Većinom to znači prestati mu plaćati dodatne usluge i stvari koje smatra nužnima, a koje to zapravo nisu.
Da, čak i ovom svijetu može se živjeti bez mobitela, interneta, računala, šišanja, šminke, markirane odjeće, videoigara, teretane i svih drugih aktivnosti za razonodu. Ako mu je teško, može nabaviti odjeću iz Caritasa ili dućana s rabljenom odjećom. Može se voziti tramvajem, ali i jesti jeftino, baš kao i mi kad nismo imali novaca. Ako nema novca za cigarete ili alkohol, onda ih jednostavno nema.
Mnogi odrasli sinovi i kćeri godinama manipuliraju s roditeljima kako bi im financirali ono što si sami ne mogu priuštiti. Nitko im neće kupiti te stvari, ne postoji susjedski ni prijateljski bankomati (možda jednom ili dvaput, ali i to brzo prestane), a kamoli neki daleki rođak koji će odriješiti kesu. No, zato postoji roditeljski bankomat. Zašto? Jer smo mi jedini koji imamo emocionalne tipke koje se mogu pritisnuti kako bi iz nas izašao novac.
Zaštita tih tipki i isključivanje roditeljskog bankomata možda je i najvažniji korak ka osamostaljenju odraslog sina ili kćeri. Promjena, zapamtimo, dolazi kad nam je neugodno, kad nešto nije u ravnoteži. Tada tražimo način da vratimo ravnotežu, bilo poslom, studiranjem, povremenim poslovima ili kako god treba da bismo dobili ono što želimo u životu.
Recite dosta!
Neki roditelji trpe odraslu djecu koja ih verbalno zlostavljaju, a ponekad čak i fizički. Imate pravo živjeti u svom domu bez nelagode, bilo kakvih svađa, prijetnji i nepoštovanja. Svaki loš odnos krši vaše granice, ponekad i zakon. Imate pravo postaviti osobne granice koje će vas zaštititi fizički i emocionalno.
U drugim slučajevima, dijete možda čak i nije verbalno neugodno, ali vas iscrpljuje stalnim uzimanjem, bez trunke zahvalnosti ili doprinosa. Istina je da se nemate zašto osjećati krivima jer želite da vaše odraslo dijete postane neovisno, a vama vari životni mir.
Imate pravo svoj novac trošiti na sebe. Imate pravo uživati u mirnim večerima u vlastitom domu i postavljati pravila. Odgojili ste dijete, dali ste sve od sebe. Sada je odraslo. Vi više niste obavezni skrbiti za njega, kao što vaši roditelji nisu dužni skrbiti za vas. Odgovor na pitanje iskorištavaju li vas vaša odrasla djeca te koji su znakovi za uzbunu, potražite na ovoj poveznici.
