Domovi za stare i nemoćne naplaćuju svoje usluge na mjesečnoj bazi, što je posve razumljivo. No, što se događa s tim novcem kad štićenik u ustanovi boravi manje od punog mjeseca, recimo, pet ili šest dana?
Naši čitatelji, kažu nam, imaju različita iskustva; dok jedni domovi uredno vraća novac za neiskorištene dane u slučaju korisnikove smrti, drugi to odbijaju. Obiteljima to ostavlja gorak okus, a oni uporniji odlučuju se i na tužbu.
“Osobno sam imala vrlo loše iskustvo s jednim zagrebačkim domom za starije gdje sam smjestila majku. Na prvi pogled sve je djelovalo čisto i uredno, ali stvarnost je bila sasvim drugačija. Prvi šok doživjela sam kad sam vidjela da su je smjestili na pokvaren krevet, a na primjedbu je osoblje bilo vrlo neljubazno. Nije mi dugo trebalo da shvatim i da su nezainteresirani za korisnike”, piše nam čitateljica koja je željela ostati anonimna.
Povrat 800 eura uz prijavu
“Već sutradan sam uvidjela i da je mama dehidrirana, a nažalost, preminula je nakon samo 60 sati boravka u tom domu. Uplatu od tisuću eura, koju smo uredno izvršili unaprijed, dom je pokušao zadržati, unatoč činjenici da je mama usluge koristila svega dva i pol dana. Tu nismo htjeli popustiti i tek nakon što smo slučaj prijavili nadležnim institucijama i uložili puno truda, uspjeli smo vratiti 800 eura“, ističe nadalje.
Potom ova nezadovoljna čitateljica zaključuje: “Smatram da bi vanjske kontrole trebale biti češće i tada domovi za starije i nemoćne ne bi mogli raditi kako im se prohtije, bez ikakvih posljedica. Ovo što pišem je tužno, ali nažalost istinito.” Slično iskustvo imala je i čitateljica Tanja, čije iskustvo smo objavili u priči “Dom sam morala platiti dvaput po 1.500 eura za isti mjesec“.
Pozitivno iskustvo
Sasvim drugačije iskustvo imala je naša čitateljica Marija s jednim privatnim domom u Sisačko-moslavačkoj županiji. “Moja danas pokojna majka oboljela je od raka. Kad je predosjetila da joj se bliži kraj, inzistirala je da je smjestimo u dom za starije i nemoćne. Iako brat, sestra i ja nismo bili skloni toj odluci i ponudili smo joj da ćemo mi brinuti za nju, ona to nikako nije prihvaćala, ponajviše zbog brata”, opisuje situaciju gospođa Marija.
Na kraju su popustili i majku smjestili u dom. Nisu požalili. “U tom su domu majka dočekali s puno topline. Osoblje je bilo iznimno ljubazno, pazili su je i mazili. Majka nam je i sama govorila da joj je tamo predivno i da se osjeća sigurno i zbrinuto.”
“Nažalost, preminula je nakon samo 14 dana. U tom su domu bili toliko pošteni da su nam uredno vratili razliku za dane koje mama nije provela tamo, bez ikakvih problema. Dom je bio privatni, a naše iskustvo s njim iznimno pozitivno, unatoč tužnom ishodu”, svjedoči gospođa Marija.
Kakva su vaša iskustva s nekim od domova za starije?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!