Prije točno 18 godina, gospođa Zlata (73) i njezin suprug Ivan Toplak (77) gradski su beton zamijenili kućicom okruženom cvijećem, voćkama i vinovom lozom. O kopanju, sadnji i orezivanju tada nisu znali gotovo ništa, ali su imali volju učiti i raditi i još boljeg susjeda koji ih je bio voljan podučiti.
“Kuću i imanje na Borčecu naslijedila sam od pokojnog oca baš kad smo suprug i ja odlazili u mirovinu. On je sa 60 godina imao uvjete za punu mirovinu, a ja sam s 57 otišla u prijevremenu. Mogla sam još raditi, ali sam zaključila da mi je dosta i da sa suprugom želim stvoriti novi život na rubu grada. Nisam požalila”, govori nam naša sugovornica.
Aktivni u mirovini
Otići iz užurbanog života označilo je veliku promjenu za oboje. Gospodin Ivan je radio u struci kao kemičar te je 50 godinama bio rukometni sudac, a ona je kao diplomirana politologinja imala dobar posao u Krašu gdje je vodila Odjel za informiranje i komuniciranje te je godinama bila glavna i odgovorna urednica tvorničkog lista.
“Preseljenje u prirodu bila je radikalna, ali sretna odluka za oboje. Ne mogu vam opisati kako se sve ove godine veselimo našem ribizlu, kupinama, aroniji, višnjama, trešnjama, kruškama, jabukama, smokvama i grožđu od kojeg suprug pravi i vino. Mnogo je toga posadio još moj tata, a suprug još dopunio i naučio održavati. Ja sam pak zadužena za povrtnjak, svakodnevno kuhanje i naravno, mnogo pekmeza”, pohvalila se umirovljenica Zlata.
Podrška voljenih
U plodovima svog rada ne uživaju sami, iz grada im povremeno dolaze kći jedinica Verica i zet Sandro s unucima Larom (19) i Lukom (17). “Kad smo tek doselili, unuci su bili još jako mali pa smo ih čuvali na dnevnoj bazi. Kako vrijeme odmiče, mi bivamo stariji, stare i naša djeca, a unuci se polako osamostaljuju i imaju svoje društvo. Danas shvaćam susjedine riječi kad mi je jednom davno rekla da ćemo s godinama biti sve više sami”, kaže.
No, iako im kuća više nije puna kao nekad i tu se više ne slave dječji rođendani, imaju podršku kad god zatrebaju. “Kći za nas obavi što treba, zet nam pomaže i na imanju. Osim njih, posjećuje nas i suprugov nećak s obitelji, to je velika ljubav još otkako je bio mali. Redovito nas obilazi i moja mlađa sestra s mužem koja se rodila u vrijeme kad smo se suprug i ja upoznali. Kako nam je mama rano umrla, mi smo preuzeli brigu o njoj kao da nam je kći. Sada je već i ona baka”, doznajemo od gospođe Zlate.
50 godina sretnog braka
Ove godine u prosincu ovaj će bračni par proslaviti 50 godina braka. “U vezi smo i duže, od davne 1968. kad sam bila još djevojčica. On je moja prva i najveća ljubav i zahvalna sam životu što smo se našli. Nisam mogla poželjeti boljeg čovjeka, muža i oca”, kaže supruga Zlata.
Osim što je zadovoljna njegovom naravi, kaže da je i izvrstan u upravljanju kućnim budžetom. “On kao da je studirao ekonomiju, a ne kemiju. Dok je njegova šapa na našim prihodima, nema neugodnih iznenađenja. Da nije tako, ne bi nama na kraju mjeseca ostalo ni centa jer ja nisam tako štedljiva. On nam pak i s penzijama uspijeva osigurati crni fond”, dodaje.
Uz sve navedeno, prema njezinom receptu za dug i sretan brak potrebno je zauvijek vjerovati u ljubav, a iza tople ljubavi slijede tolerancija i strpljene, kako kaže kroz smijeh – barem s jedne strane. “I naposljetku, dvoje se sve mora moći dogovoriti za stolom. Ne mora biti okrugli, može stol biti i uglati, ali tu se mora konstruktivno završiti svaka nesuglasica”, ukazuje nam.
Dom za starije kao opcija
Iako su oboje još u snazi, uviđaju da godine polako donose i bolesti i da neće zauvijek biti poletni. “Iskreno, počeli smo razmišljati o tome da ćemo jednog dana, ako onemoćamo, morati u dom za starije. Zapisali smo se u državni dom prije nekih šest godina, ali da nam se bolest ili nemoć dogode prije nego što dođemo na red, otišli bi i u neki drugi pa makar i na kraj države.”
“Već se raspitujemo koji su domovi dobri, a da nisu preskupi. Eto, to je realnost današnjice, djeca rade po cijele dane, ne želimo nikome biti na grbači”, rekla je za kraj umirovljenica Zlata kojoj želimo još mnogo sretnih godina u njezinoj kućici u cvijeću. Sa suprugom Ivanom, podrazumijeva se.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
