Hrvatska je u samo nekoliko dana dobila čak tri heroja. Dalija Orešković, Marin Strmota i Duje Bonnacci pokazali su da se može odgovornije, bolje i moralnije. Ma koliko im, a to je u našoj naravi, pokušavali pronaći mane i razloge koji bi umanjili vrijednost njihovih postupaka.
Marin Strmota – dosta mu je demagogije
Demograf dr. Marin Strmota usred tiskovne konferencije, na kojoj je trebao čuvati leđa ministrici socijale i demografije Nadi Murganić, dao je ostavku. Slobodno interpretirano, poručio je javnosti da zapravo radi u „ministarstvu demagogije“ te da su ministričine „mjere“ pretakanje iz šupljega u prazno. „Hrvatska umire, ove mjere su folklor“, kazao je Strmota prije nego je napustio pozornicu priređenu u Banskim dvorima.
I dok se mnogi pitaju gdje je kvaka, najizglednije je da se državni tajnik s plaćom od gotovo 16.000 kuna, isprovociran pitanjem novinara, zapitao: „Što, dovraga, ja ovdje radim?“ I zaista, treba li docent Ekonomskog fakulteta u Zagrebu zamagljivati istinu, lagati javnosti i raditi sve ono što se protivi čestitosti koju bi trebala promovirati akademska zajednica. Ne treba.
Dalija Orešković – zamjerila se moćnima
Ni oporba ni vladajući ne vole Daliju Orešković, ženu koja je vodila Povjerenstvo za utvrđivanje sukoba interesa. Ponižena glasovanjem bez kvoruma u Saboru, a nakon kojega je postalo jasno da zastupnici ne žele Povjerenstvo i još manje nju na čelu te institucije, Orešković je povukla svoju kandidaturu. I svojoj je protukandidatkinji time omogućila časno povlačenje kandidature ili manje časno plivanje u HDZ-ovoj bari.
Hladna pravnica Orešković kojoj novinari, a ni protivnici, nisu uspjeli pronaći mrlju u osobnom i profesionalnom životu, zamjerila se brojnim moćnicima. Ne time da ih je lupila po džepu, jer njihovi su džepovi predebeli, već time da je javno ukazala na mrlje na njihovom političkom obrazu. „Otrovna Dalija“, kako su je neki zvali, nije se dala zastrašiti ni po cijenu gubitka fotelje pa se je zamjerila velikima; od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović do nekad najmoćnijeg čovjeka države – Tomislava Karamarka. Dalija Orešković nije imala cijenu i baš zbog toga je njeno povjerenstvo bilo jedna od posljednjih vjerodostojnih institucija ove države. Nažalost, više to nije.
Duje Bonacci – ne želi biti uhljeb
Za stručnog suradnika u Upravi za visoko obrazovanje Duju Bonaccija smo doznali kada se grubo i negospodski narugao državnoj tajnici Janici Kostelić. Na društvenim mrežama je prošle godine objavio da je nekadašnja skijašica „polupismena i beskorisna državna tajnica“. I budimo iskreni, rekao je ono što smo svi mislili, ma koliko svi volimo našu nacionalnu junakinju. Potom joj se ispričao.
Bonacci je ovih dana ponovno ukazao na apsurde u Ministarstvu obrazovanja iz kojeg želi otići i pokrenuti privatan biznis. Zahtijevao je sporazumni raskid ugovora i primopredaju posla kojeg je vodio godinama. No nadređeni mu nisu odgovorili. Upozorio je i premijera Plenkovića da će Hrvatska ostati bez znatnog dijela ugovorenih i isplaćenih europskih sredstava zbog ministričinog ignoriranja problema. Zato već pet mjeseci sjedi u ministarstvu, bez dodijeljenih mu zadataka, iako redovno prima 11.000 kuna plaće. Bonacci tvrdi kako je do problema došlo zbog ministričinog ignoriranja, dok iz Ministarstva kažu kako su „uočene nepravilnosti“ te da do njihovog utvrđivanja sporazumni otkaz ne mogu potpisati. O svemu su izvijestili mediji, jer čak i kada ne želiš biti “uhljeb”, ova te država tjera na to.
Ukratko, Marin Strmota, Dalija Orešković i Duje Bonnaci, najvjerojatnije, nisu riskirali svoje egzistencije ovim postupcima, što im već mnogi u “analizama” na društvenim mrežama zamjeraju. Kao da moralnost i izgrađeni profesionalni život ne idu zajedno. No moramo se oduprijeti vlastitom cinizmu i podržati ih, jer nam daju nadu da postoji bolja budućnost. Prije svega, moramo ohrabriti one koji će slijediti njihov primjer. Ako već nije prekasno za sve.
