Prema neslužbenim podacima gotovo pola milijuna umirovljenika živi ispod linije siromaštva, a među nešto više od jedan posto najbogatijih umirovljenika prema ZOMO su umirovljeni farmacuti, financijaši i naftaši, dok među onima po posebnim propisima branitelji, saborski zastupnici i akademici, piše Glas umirovljenika.
Hrvatska je zemlja dubokih podjela. Nije ovdje riječ o lijevima i desnima, partizanima i ustašama, već o bogatima i siromašnima. Već otprije je jasno da, raznim zakonskim aktima, bogati postaju bogatiji, a siromašni ostaju siromašni. Isto je i s umirovljenicima. Kako drugačije objasniti situaciju da 50,5 posto „običnih” umirovljenika živi ispod hrvatske linije siromaštva od 2.180 kuna, dok ih nepunih jedan posto ima mirovine veće od prosječne hrvatske plaće. A ta prosječna plaća je u prvom polugodištu 2017. godine iznosila 5.960 kuna.
No, krenimo s konkretnijim brojkama. U Lijepoj Našoj je u prosincu prošle godine bilo sveukupno 1.232.651 umirovljenika. Prosječna mirovina za njih iznosila je 2.524 kune, ali ako oduzmemo umirovljenike s povlaštenim mirovinama, prosjek je bitno niži – 2.318 kuna. Od 1.140.414 „običnih” umirovljenika prema ZOMO, samo 15.775 umirovljenika ima više mirovine od prosječne plaće, no oni svojim velikim iznosima
Kad pogledamo one s mirovinama iznad 6.000 kuna, prema statistikama HZMO-a za siječanj 2018., njih 15.775 iz kategorije „običnih” umirovljenika uživa u blagodatima visokih primanja u trećoj dobi. No, ovo su samo oni koji ostvaruju pravo na mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Kada ubrojimo i 32.263 osobe s visokim mirovinama dobivenim prema posebnim propisima, stižemo do brojke od 48.038 ljudi s mirovinama višim od prosječne plaće.
Zbunjujuće je vidjeti da od ukupnog broja od 174.892 umirovljenika po posebnih propisima u 17 kategorija, među kojima su najbogatiji akademici, saborski zastupnici i branitelji, čak 18,5 posto ima mirovine iznad prosječne plaće od 6.000 kuna, dok u kategoriji običnih umirovljenika prema ZOMO takvih „bogatuna” je samo 1,4 posto. Takve socijalne razlike nisu dopustive u normalnoj socijalnoj državi, osobito ako se u obzir uzme europska paradigma socijalne države koja je preventivna a ne reparacijska. Europska komisija je u više navrata upozorila Hrvatsku da treba smanjiti broj i visinu povlaštenih mirovina, ali ova Vlada ne samo da je gluha na takva upozorenja, nego i nastavlja s podizanjem mirovina bogatima.
Na početku 2017., podsjetimo se, poreznom reformom po mjeri samo za bogate mirovinama su povećane i do 3.000 kuna, ali niti kune onima s mirovinama do 6.000 kuna! Nevjerojatno, ali istinito. Nakon toga je Vlada odlučila vratiti povlaštenim umirovljenicima (kojima je zbog kriznih vremena dva puta odrezano po 5 posto mirovine, ali samo ako je bila viša od 5.000 kuna) pune mirovine, tj. podići ih za 10 posto, pa se opet bogati postali još bogatiji.
I za druge potrebe se Vlada samoposluživala iz radničkog mirovinskog fonda, te je tako isplatila dugovanja pripadnicima HVO-a, čiji je broj sada i povećan, te je svih 174.892 umirovljenika po posebnim propisima prebacila u istu košaru usklađivanja mirovina prema propisima za radničke mirovine, čime je opet istima, povlaštenima i bogatijima, osigurala ubrzano povećavanje mirovina. Također, sada su u javni radnički mirovinski fond ubacili i „Royalce” kao ugroženu socijalnu kategoriju (iako za to nema nikakvih argumenata), već su to vjerojatno ljudi s iznadprosječnim mirovinama.
Nitko ne pita onih 180.520 siromašnih umirovljenika s mirovinama nižima od socijalne pomoći niti one koji nemaju niti dana radnog staža, kako će preživjeti. Puštaju ih da životare ili, točnije, životinjare. Dotle naši bogatuni bivaju sve bogatiji. Dokle takve razlike? /Milan Dalmacija, Glas umirovljenika/
