Tračanje kao nacionalni sport pripada svima, ali to ne znači da nema svoje prvake. Tko je bio s kim? Zašto su rolete kod susjede spuštene tri dana? Čija se kći vratila kasno iz provoda, a čija nije diplomirala u roku? Čijeg sina rijetko viđaju s djevojkama? Sve su to pitanja koja pokreću kotačiće u glavama nekih zodijačkih znakova dok se noću prevrću u posteljama.
Tko su te Radio Mileve, ti čarobnjaci tračeraja, u čijim se ustima nikad ne želimo naći, ali rado slušamo sve što nam imaju za reći? U povjerenju, naravno. Jer mi nikad ne prenosimo tračeve, zar ne?
Glasnici kvartovskih vijesti (i pokoje izmišljotine)
Rođeni su za trač. Ne samo da znaju sve, već osjećaju da im je od boga povjerena misija da i vi doznate sve. Filozofija tračerskih magova rođenih u znaku blizanaca glasi: “Nije važno je li istina, važno je da je zabavno.” Ako ujutro čujete da je netko kupio novi auto, do podne ćete od blizanaca saznati da je taj auto zapravo ukraden, a do večeri će to već biti luksuzni automobil kupljen u nekoj tajnoj nagodbi.
Blizanci tračeve ne šire zbog zlobe, već iz čistog entuzijazma. Oni vas žele zabaviti, biti glavni. Za njih je to socijalni eksperiment. Kad blizanac završi priču, događaj koji je počeo kao običan susret u trgovini pretvorit će se u dramu s ljubavnim trokutom, financijskim skandalom i misterioznim nestankom kućnog ljubimca.
Istražitelji mračnih tajni
Za razliku od blizanaca koji obožavaju širiti vijesti, oni su ti koji ih otkrivaju. Škorpionima ne treba puno. Dovoljna je naznaka nečeg sumnjivog i već se pretvaraju u Herculea Poirota. Ako susjeda niste vidjeli nekoliko dana, škorpion zna da su ga oteli trgovci organima i ostavili na parkiralištu u Mađarskoj. Uz to, škorpioni se ne srame ni postavljati pitanja. Ali pod krinkom nevinosti, dakako.
Iako vam možda neće reći sve što znaju, ono što podijele uvijek je začinjeno: “Čula sam, ali nije moje da ti kažem…” Naravno, nikada ne preuzimaju odgovornost za širenje glasina. Oni su uvijek samo “glasnici”.
Kraljevi drame i spektakularnih dodataka
Kad oni krenu u akciju, trač postaje priča za pamćenje. Oni ne tračaju, oni pružaju performans. Njihovo tračanje bismo mogli proglasiti izvedbenom umjetnošću. Ako ste čuli trač od lava, budite sigurni da je već prošao nekoliko rundi dramatizacije kako bi bio zanimljiviji. Nije važno što se početna priča izgubila, ali njegova verzija jedina ima smisla.
Recimo, priča o susjedovoj svađi zbog parkirališnog mjesta u lavljoj izvedbi postaje epska saga s dramatičnim izljevima emocija, susjedima koji zovu policiju i, naravno, scenom u kojoj upravo on kao deus ex machina vraća mir i sigurnost u susjedstvo. Lav ne može odoljeti da ne doda malo sebe u priču, jer, budimo realni, sve je bolje s njim.
