Josipa Lisac: Vidjela sam seksi i porno filmove, ali pjevam o ljubavi

“Ljubav je svakome potrebna. Ali da bi se dvoje voljelo oni moraju biti prijatelji. A da bi to prijateljstvo opstalo potrebno je razumijevanje, tolerancija, povjerenje. To je zapravo najvažnija stvar u životu,  kaže proslavljena dama naše glazbene scene Josipa Lisac”, pisala je 1987. godine zagrebačka revija za kulturu ljubavi Erotika. Razgovor “Lijepo je kad ljubav nastane iz prijateljstva” prenosimo u cijelosti.

Ako bi se za neku ženu moglo i htjelo reći da je od rođenja pjevačica, onda bi taj epitet zasigurno ponijela Josipa Lisac. Još od svoje desete godine Josipa se intenzivno druži s mikrofonom, tako da je nedavno napunila 27 godina pjevačkog staža. Prije otprilike mjesec dana objavljen je njen deveti album pod nazivom “Boginja”, a ovih se dana “Lisica”, kako je svi od reda popularno zovemo – nalazi na velikoj jugoslavenskoj promocionalnoj turneji.

Atraktivna i neobična, privlačna i seksipilna, Josipa se nametnula kao pravi sugovornik za naš razgovor na temu erotike. „Nikad nisam pričala o toj tematici, iako smatram da i o tome treba razgovarati. Dapače, potrebno je ljudima dati što više informacija, pa onda neka izaberu one prave”, rekla nam je “Lisica” na početku razgovora.

Kako vi Josipa doživljavate ovu sve veću poplavu erotizacije u svim medijima – od kazališta i filma, pa do štampe i televizije?

Čini mi se da je to postao opći stil! Erotizaciju netko voli i nekome je to potrebno. Netko možda misli da je to moderno, netko misli da je lijepo, a netko možda i uživa u tome. Ja sam osobno gledala i sexy filmove i porno filmove i živjela sam u najluđim gradovima. Zaista sam dosta vidjela. A o samoj erotizaciji nisam previše razmišljala. Ponekad, dok pjevam, osjećam da sam nekoga možda erotski uzbudila. Ja nisam imala takve namjere, ali možda erotičnost dolazi iznutra.

Mislim da postoje ljudi koji druge znaju erotski uzbuditi. I to je krasno! Ja, recimo, volim kad mi netko kaže da sam lijepa, ja želim da na ljude ostavim dojam i drago mi je da me netko doživljava kao takvu osobu.  Meni su pojedinci znali govoriti da se naježe dok ja pjevam, iako ja smatram da mene moja publika ne doživljava kao seksualni objekt.

Mislite da vaši nastupi nisu puni erotskog naboja?

Ne razmišljam o tome! Ne idem tom linijom, jer ja ne želim biti seksualni objekt. Ja želim da budem pjevačica, umjetnica, a sve ono drugo nadopunjuje sliku o meni.

Ipak, činjenica je da vaš image odiše erotikom!

Ja toga nisam svjesna! Ali, svatko me doživljava na svoj način. U tom pogledu svatko ima nekakve svoje asocijacije. To je stvar ličnog doživljaja. Ljudi zaključuju o  meni na svoj način. Možda zaključuju i ono što nije prava istina. Kažu mi da sam drugačija i  stvaraju takvu sliku o meni.

Ne bih se složila s vama da je moj image erotiziran. Prije bih rekla intrigantan i zbunjujući, jer se mnogima ne sviđa. Nekima je on otkačen, lud, neobičan. A zapravo sam ja kao osoba čudna. Ja imam dobre vibracije, ja publiku uvijek hoću iznenaditi. Zato i težim stalnim promjenama mog imagea, da ne bi publici dosadila. Jer, nije mala stvar mijenjati se. Treba imati hrabrosti i mašte za tako nešto. A mene to veseli! Ja tako pjevam, a tako i živim.

Želim sama sebi da budem interesantna i onda sam vrlo  sretna kad me publika baš takvu prihvaća. A to što ja nudim je iskreno i nije lažno. Kod nas se pjevačice razgolišavaju i nametnu publici tim stilom. Nasuprot tome, ja sam uvijek zakopčana do grla i baš to volim.

Ako se tijelu priđe na pravi način

 Zbog čega se pjevačice sve više obnažuju?

Vjerojatno misle da je to lakši put do uspješne karijere. Uvijek je važan taj prvi nastup i treba nečim skrenuti pažnju na sebe da se bude viđen, zapažen i da se poslije priča o tome. Razgolišavanje u nas je postalo pravo pomodarstvo. Imam dojam da neke djevojke baš svjesno žele da se razgolišavaju.

Ali taj trend “ogoljenih pjevačica” sve je češća pojava i u svijetu, a ne samo kod nas!

Da, to je točno! Meni se, naprimjer, sviđa jedna obnaženost tipa Madonne ili Cindy Lauper. Ali, gadi mi se pretjerana golišavost Samanthe Fox. Problem je zapravo u pristupu tome. Cijela nečija ambalaža može biti umjetnička, a može djelovati i pornografski.

Znači, nije bitan glas, već isključivo stas?

Danas je i jedno i drugo podjednako važno! Divno je kad pjevačica ima i stas i ličnost i ambicije. A u svemu tome veliku ulogu igra i novac. To je bussines i velika se para okreće oko toga.

U zadnjih pet godina potpuno je drugačiji način pristupa vizualizaciji muzike. Strahovito je u svemu važan stas ili kostim. Posebno u rock and rollu, gdje se imageu posvećuje velika pažnja. I to neki ljudi rade zaista umjetnički. I tu se onda dodaje erotika, ali na pravi način. Sjetite se samo kako su to fino upakirali Prince ili Kate Bush! Ako se tijelu priđe na pravi način onda je to divno.

Spomenuli ste rock and roll. Uz njega se obično povezuju još droga i seks. Kakva su vaša iskustva s time?

Droga je zaista vezana uz rock and roll. To se čak i meni pripisivalo, da se ja kao navodno drogiram. Glupost! Nikakvi vanjski stimulansi mi nisu potrebni. Ni droga ni alkohol. Zar vam ja ličim na nekoga tko bi se drogirao? To su zaista bili neobrazovani komentari.

A što se seksa tiče i on se povezuje s muzikom. Ja lično pjevam o ljubavi. Mislim da su na našoj televiziji bili prikazivani grozni nazovi seksualni spotovi. Mislim na novokomponovanu muziku, na kratke suknjice i duge nogice. U njoj ima više seksa nego u zabavnoj muzici. Znate ono: “Dođi mala da te…”  Na to se ide namjerno i to je grozno!

Publika ipak traži takvu vrsta erotizacije!

Naravno, takve ih pjevačice zaintrigiraju, jer sličnu golotinju nemaju prilike vidjeti. Kada bi gledali porniće dnevno po šest sati, takva ih muzika uopće ne bi zanimala. Iživjeli bi se na pornićima.

Jesu li to seksualne predrasude?

Nisu! Mislim da se ovdje radi o neinformiranosti i o slabom oslobađanju društvene svijesti. Ja sam za to da se ljudima ponudi, pa neka onda sami biraju. Kada bi u nas postojalo porno-kino, vjerujte da za mjesec dana više nikome ne bi bilo zanimljivo.

A zato jer takvih prilika za biranje nema – onda se ljudi okreću toj novokomponovanoj muzici upakiranoj u najniže primitivne seksualne strasti.

Niste mi odgovorili da li ste i vi pjevali o seksu?

Ja sam pjevala isključivo o ljubavi! Ja sam govorila o svojoj vjernosti, govorila sam “hoću te, želim te, trebam te!” Možda se u ljubavi to ne govori. Možda se danas manje voli, a možda nema više ni ljubavi.

A ja sam rođena na Dan ljubavi. Moj rođendan slavi cijeli svijet kao Dan ljubavi. Ja sam, dakle, dijete ljubavi!

Blago tebi, ti imaš Karla uz sebe!

Mislite da je ljubav neophodna?

Meni je ljubav potrebna! Ona je, zapravo, svima nama potrebna. Ali ona prava ljubav, prijateljska. Jer, da bi se dvoje voljelo, oni moraju biti prijatelji. Lijepo je kad ljubav nastane iz prijateljstva. A da bi prijateljstvo opstalo potrebno je razumijevanje, tolerancija, povjerenje, zaljubljenost. Meni je to najvažnija stvar u životu!

Vjerujete u ljubav? Moj dojam je da se danas mladi ljudi sve manje vole iz mnogostrukih životnih razloga. Pogledajte samo današnje porodice…

Da, teško je o tome u današnje vrijeme govoriti. Mladi ljudi rađaju djecu, a žive s roditeljima. To su tužni trenuci, teški. Ljudi se nemaju gdje ni voljeti i kako onda pričati o ljubavi u porodici?

Ili o seksu, na primjer? Pa to je još uvijek tabu tema A ne bi trebao biti, mada i to opet zavisi od ličnosti. Bitno je zapravo koliko je koja ličnost jaka ili iskompleksirana. Onaj koji je uspješan, taj nema kompleksa. Mene osobno više muči današnji stil života. Teško mi je vidjeti ljude od trideset godina koji još žive s roditeljima. Tu je potrebna jako velika ljubav da bi sve funkcioniralo.

Vjerojatno ciljate na brak?

Ja se nisam udala i nemam ni namjeru da se udam! To sam govorila i kao djevojka. Ja sam već dvadeset godina s Karlom i mislim da bi sad glupo bilo da se oženimo. Inače ne mislim da je glupo ženiti se.

Međutim, ta prokleta formalnost, potpis na papiru, uvelike mijenja situaciju. Iz iskustva drugih znam da je potpisom došlo do velikih promjena u odnosima bračnog para. Ja ipak mislim da je najvažnije voljeti! I ja sam sa Karlom isključivo zbog toga što ga volim.

Karlo Metikoš alias Matt Collins je vaša prava i jedina životna ljubav?

Mnogi mi kažu: „Blago tebi, ti imaš Karla uz sebe!“ A Ja sam Karla izabrala, jer žene ipak biraju. On je bio zgodan, bio je moj idol. Znala sam da ćemo biti zajedno u životu. Mi smo rođeni u znaku vodenjaka i ljubav nam je zajednička. Predodređeni smo jedno za drugo.

Recite, kako vi gledate na seksualne slobode u braku?

Ja sam elastična. Treba razumjeti situacije. Postoje ti nekakvi trenuci za prevare. Međutim, pitanje je, što je to uopće prevara? Ja tolerantno gledam na te stvari…

A  kada bi vas recimo vaš Karlo seksualno prevario s drugom ženom, da li bi ga ostavili?

Ne! Rekoh vam, vrlo sam tolerantna za takve situacije. To nema veze s ljubavi. To su tako, te nekakve čudne situacije.

Da li to znači da iste seksualne slobode tražite i za sebe?

Ne, ja ne volim flertove! Dvadeset sam godina u show-bussinesu i povukla sam se izvan toga. Takve mi stvari nisu ni na kraj pameti. Ja drugačije razmišljam. A po prirodi sam vjerna. Međutim, zbog tih situacija ne treba raditi scene. Treba se apsolutno povjeriti partneru.

Kod nas je još uvijek ukorijenjeno shvaćanje da muškarac može ženu varati, a žena njega ne smije nikako!

Ima i toga, slažem se, ali sve ovisi o ljudima i na koji način se to radi. Tu su famu i taj image žene napravile. Ja sam za slobodu i emancipaciju, iako i ja želim da me Karlo vodi kroz život. Jer, žena treba oslonac. Iza svake prave žene stoji pravi muškarac i obratno.

Kod nas su žene psihički jake

Kako je u tom pogledu mjesto žena u svijetu?

U Evropi je to ipak drugačije. Tu je prisutna stara kultura, tradicija, ponašanje. U Americi, gdje sam jedno vrijeme živjela i radila, uvidjela sam da muškarci nisu gentlemani. U Evropi je, recimo, normalno da žena radi, a u Americi nije. I ja sam to analizirala i došla do nekih zaključaka.

Mislim da vrlo malo ljudi rješava određene probleme razgovarajući. Ja sa Karlom o svemu razgovaram otvoreno. Mi bacamo karte na stol, mi se obračunavamo, ja histeriziram i svašta mu kažem, on je prema meni ipak finiji. Ali, mi se nikada ne posvađamo. Ja nisam nikada rekla: „Uzimam svoje stvari i kofer i idem svojoj mami!“ A kod drugih se obično to događa, vrata se zatvaraju i ostaje šutnja.

Mislite da je problem u ženskom mentalitetu?

Ne! Mislim da se tu radi o načinu i stilu života. U nas je ženski mentalitet za divljenje. Kod nas žena radi i na poslu i kod kuće. Kod nas su žene psihički jake. Tu su još djeca, familija, život s roditeljima. A naša žena sve to podnosi.

Mlade djevojke sve više žele raditi i osamostaliti se, žele da postanu netko i nešto, da za njima ostanu neka djela. Tako nekako i ja razmišljam. Važna su djela ili kako je to lijepo Goran Bregović rekao: „Pamtite me po pjesmama mojim.“

Vaše djelo koje je i dan-danas u pamćenju je vaša prva ploča „Dnevnik jedne ljubavi“. Mnogi su još uvijek skloni tvrdnji da je taj album najerotskija ploča domaće zabavne muzike svih vremena. Slažete li se s time?

„Dnevnik“ je ploča ljubavi i ploča o ljubavi. To je priča o djevojci koja se zaljubljuje, koja se razočarava. Tu ona upoznaje sreću, plač, oproštaj. Ona mu oprašta, iako je on lagao. Ima na njoj ona pjesma, meni najdraža: „Vjerujem ti sve“. I mora se vjerovati, jer imamo snage da popravimo svijet. Ja vjerujem u ljubav koju svi mi imamo jedni za druge.

Lako je vama vjerovati u ljubav kada vam se nova ploča zove „Boginja“. A još su stari Grci boginje proglasili  besmrtnima.

Voljeti i biti voljen – to je nešto najljepše. I ja se uz Karla osjećam besmrtnom. Ima na „Boginji“ jedan stih o tome koji kaže: „Boginja  besmrtna sam pored tebe, zvijezdama poklanjam sebe!“

Ima li u tome i seksualnog nadahnuća?

Seks je svakodnevna tema. O tome se priča, o tome se piše, na tome se radi. Ja više volim dah mistike, dah umjetnosti. A život je umjetnost. To je poanta svega.

Slažem se, ali vi govorite o duhu. A što ćemo sa tijelom?

Tijelo? Nago tijelo treba da se vidi, da se gleda, da se uživa u njemu. Svatko od nas voli da vidi lijepo nago tijelo. Sjećam se fotografija poznatog Helmuta Newtona koje je on uradio sa Brooke Shields, kada je ona imala petnaest godina. Bile su to prekrasne slike. To je bilo divno. A takav pristup uvijek treba ostvariti.

Kakav vam se pristup “Erotike” čini u ovom razgovoru? Prije samog intervjua zapitali ste me hoće li pitanja biti prosta. Što sada mislite o tome?

Prijatno sam iznenađena. Nisam mislila da ćemo na taj način razgovarati o erotici. Kada sam listala vaš časopis zapitala sam samu sebe, što ću ja raditi u društvu tolikih razgolićenih ljepotica? A neke slike iz vašeg časopisa, priznat ću vam, sablaznile su me. Bila sam u nedoumici. Sada je ipak sve u redu.

Ja sam, znate, velika pričalica. A evo, vidite i o erotici se može na lijep način razgovarati. Mada će vjerojatno moja publika misliti da meni tu nije mjesto!

/Damir Strugar, Erotika, studeni 1987 / Yugopapir /