Draga Ksenija, moja je kći odrasla žena koja je na životnoj prekretnici. Ima 35 godina i ostavio ju je dečko, a biološki sat joj otkucava. I prije sam joj govorila da se vjenčaju i imaju dijete, jer neće vječno biti mlada, no nije marila za moje riječi. U vezi su bili punih 12 godina, a njoj je sve što sam ikad rekla kroz jedno uho ulazilo unutra, a kroz drugo van.
Nikad me nije poslušala. Sada je nesretna i nakon prekida sam maksimalno bila uz nju. Češće bi navratila k meni ili bih ja odlazila k njoj, ali kad god joj pokušam udijeliti savjet i upozoriti je na neozbiljno ponašanje, ona uzvraća paljbom. Nedavno sam joj rekla da smanji putovanja s prijateljicama, počne kuhati i bude malo tolerantnija prema drugima, umjesto da uvijek sve radi po svom. Ni bivšeg dečka nije uvažavala, možda je i sama kumovala takvom ishodu.
Na to je naprosto pobjesnjela, istjerala me iz svog stana, prekinula komunikaciju. Bila sam uporna i nazivala je, tako da sada razgovaramo, ali vrlo napeto i neprirodno. Kako se postaviti, kako joj prići, kako odnos vratiti u normalu? Ponavljam da sam joj sve govorila isključivo za njezino dobro. Povrijeđena majka
Ksenijin odgovor: Ne stavljate svoja očekivanja kćeri na pleća
Draga Povrijeđena majko, vaša kći je odrasla osoba koja donosi vlastite odluke, čak i ako se ne slažete s njima. Ne sumnjam u vaše dobre namjere, ali vaše metode se mogu shvatiti kao napad ili kritika. Mladoj ženi na, kako to kažete, životnoj prekretnici, stvarno ne treba dodatan pritisak koji joj radite. Zato čak i razumijem zašto vas je privremeno udaljila iz svog života. To je čin obrane.
Vaša kći je, vjerujte mi, itekako svjesna svog biološkog sata. Možda jednostavno ne želi djecu. Takve odluke spadaju u najintimnije sfere života u koje se ni majke ne bi smjele miješati. Život je puno više od razmnožavanja i odgoja potomstva. Umjesto da razmišljate o tome kako vam u životu nedostaju unuci, a sigurna sam da podsvjesno to mislite, trebala bi vam biti važna sreća vašeg djeteta.
Prvi korak u obnovi bliskosti već ste napravili. Sad budite uz nju kao nenametljiva podrška, a ne kao kritičar. Usredotočite se na nju kao osobu, bez komentiranja njezinih životnih izbora. Pokušajte voditi razgovore koji ne uključuju sugestije o tome kako bi “trebala živjeti” ili što je “trebala učiniti ranije” pa će se stvari popraviti.
Također, nemojte zaboraviti na sebe. Sreću pronađite u sebi. Nemojte teret vlastitih potreba trpati drugima na leđa. Čak i ako ne budete baka, možete biti sretni. Važno je da vaša kći osjeti kako joj dajete prostor da sama pronađe svoj put, uz sigurnost da ćete biti tu za nju kada vas zatreba, bez uvjeta i uzvratnih očekivanja. Ksenija
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
