Zašto smo postali društvo koje svoje frustracije češće usmjerava prema drugima u istoj situaciji, umjesto prema onima koji imaju moć nešto promijeniti? Umjesto da kritiziraju sustav koji određuje nedostatne mirovine, mnogi su se okomili na umirovljenicu Vjekoslavu jer ima više od njih i javno govori o svojim potrebama.
Činjenica je da umirovljenici u Hrvatskoj žive u očigledno različitim uvjetima. Dok neki preživljavaju s 300 ili 400 eura, drugi imaju i dvostruko više, ali to ne znači da su oslobođeni financijskih izazova. Živjeti s 900 eura danas, posebno uz želju da se udovolji većoj obitelji, nije nužno lako. No umjesto da zagrme da mirovine moraju omogućiti normalan život svima (i onima koji imaju manje mirovine i onima koji imaju više), naši su se čitatelji odlučili za opciju “ja živim u siromaštvu, zato ti nemaš pravo glasa”.
Nije rješenje problema u kupovinama na popustima, cjelogodišnjoj štednji za blagdanski obiteljski ručak ili dijeljenju troškova. Još je gore posramljivati druge koji imaju više, pogotovo što ni to više nije dovoljno za srednjeklasan život. Dapače, to je rad u korist vlastite štete jer poruka koju šalju umirovljenici puni osude je kriva. “Netko je zadovoljan i sa malo i to raspodjeli kako zna i umije, dok nekima nije nikad dosta”, napisala je jedna naša čitateljica. To se pak prevodi kao: “Siromaštvo je super i stvar našeg osobnog doživljaja. Zašto što smo bolje osobe od onih koji primaju 900 eura, mi s 300 eura živimo k’o bubrezi u loju. Ne treba nam više od toga.”
Kritike koje umirovljenici poput gospođe Vjekoslave dobivaju često su posljedica dubokog nezadovoljstva onih koji imaju znatno manje. Frustracija je razumljiva jer živjeti s 400 ili 500 eura mirovine gotovo je nemoguće. No, umjesto međusobnih osuda, nije li vrijeme da se pozornost usmjeri na stvarne uzroke problema?
tekst se nastavlja ispod oglasa
Umirovljenici su ogromna društvena skupina. U Hrvatskoj mirovinu prima 1,228.501 ljudi. Da su ujedinjeni i da ih, zbog svega navedenog, nije tako lako nahuškati jedne na druge, mogli bi stvoriti pritisak na vlasti i izboriti se za promjene. No, usmjeravanje ljutnje prema onima koji su u sličnoj, ali nešto boljoj poziciji, samo koristi sustavu koji je već dokazano neodrživ.
Naša umirovljena sugovornica Vjekoslava je možda svojim komentarima pokrenula lavinu reakcija, ali njezina priča ukazuje na širu potrebu za solidarnošću i kolektivnom akcijom. Jer dok jedni preživljavaju, a drugi pokušavaju živjeti dostojanstveno, svi dijele istu stvarnost – sustav koji već desetljećima ne funkcionira kako bi trebao.
Ispovijest gospođe Vjekoslave, S mršavih 900 eura mirovine jedva da mogu ugostiti obitelj za Božić, pročitajte ovdje.
tekst se nastavlja ispod oglasa
