“Naša pokojna majka odgojila je sama troje djece, školovala nas, dočekala da se sestra uda, a brat i ja oženimo. Sestra je od kuće otišla još 1982., brat se oženio 1994., a ja sam s njom u 50 kvadrata živio do 2000. godine Kad sam se oženio, brat i ja smo nastavili pomagati mami – obilazili smo je, vodili kod liječnika i brinuli o svemu što je trebalo. Sestra, s druge strane, nije pokazala nikakvo zanimanje za nju, nikad joj ništa nije pomogla, čak nije održavala ni redovite kontakte s nama braćom niti s njom”, svjedoči o svojoj obiteljskoj situaciji naš čitatelj Neven.
“Tako smo 2005. godine brat i ja s majkom sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ona je o tome bila informirana. Međutim, čim je saznala došla je do mame, vikala, sipala na nju pogrdne riječi. Rekao sam joj da ne može tako postupati s njom, na što je ona demonstrativno napustila stan. Osim što nije pomagala financijski niti praktično dok se majka liječila, odnosi su se samo pogoršavali. Niti njezine dvije kćeri, odrasle žene, nisu održavale kontakte ni s bakom, ni s nama čak ni toliko, da pitaju kako je”, doznajemo.
Kontradikcije
Nadalje objašnjava: “Nakon majčine smrti prije nepune tri godine, brat i ja smo snosili trošak pogreba, dok je sestra platila cvijeće u iznosu od 50 eura. Na ostavinskoj raspravi podigla je veliku frku, verbalno me napadala, govoreći neka me bude sram. Njezine kćeri su komentirale da je zaslužila barem sobicu, što je samo pogoršalo atmosferu.”
tekst se nastavlja ispod oglasa
Povukao je potom paralelu sa sestrinim suprugom: “Njezin muž je naslijedio stan od svojih roditelja iako je njegova sestra itekako i redovito pomagala i obilazila svoju majku. Ta sestra nije naslijedila ni sobicu i s oni nisu imali ništa protiv nasljeđivanja cijelog stana.”
Trud nebitan, stan bitan
“Situacija na ostavinskoj raspravi je samo još jedan dokaz koliko je naša sestra nepravedna. Za nju je briga o majci je nebitna, a privilegije oko nasljedstva se podrazumijevaju. To samo potvrđuje da za vrijeme života treba riješiti sve pravne stvari, kako bi se izbjegle ovakve nesuglasice”, napominje gospodin Neven.
Životna priča poput ove pokazuje koliko je važno pravovremeno donijeti odluke koje se tiču obiteljskih odnosa i nasljeđa. Nažalost, mnogi traže umišljena prava, bez preuzimanja ikakve odgovornosti za svoje postupke ili nečinjenje. Pita se na kraju pisma i naš čitatelj: “Kako može netko sa stavovima poput moje sestre hodati gradom s uzdignutom glavom, bez imalo srama?”
Podijelite i vi s nama, posve anonimno, svoja iskustva s nasljeđivanjem.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa
