Dok jedni savjetuju otvoren razgovor i postavljanje pravila, drugi predlažu humoristične ili provokativne metode, poput ostavljanja neugodnih predmeta na vidljivom mjestu, što bi svaku punicu trebalo spriječiti da dalje upada u spavaću sobu mladog para. Pročitajte svjedočenja.
“Doselio sam se kod supruge, a moja je punica, njezina majka, stalno uletavala u našu sobu. Ne samo da je čeprkala po stvarima, već je ulazila i dok smo bili unutra. Govorila je da je živcira buka i da ona samo želi mir i tišinu. Ako smo preglasno razgovarali ili slušali glazbu, naglo bi ušla u sobu bez kucanja i održala nam lekciju o tome da je to njezina kuća”, opisuje neprimjerene navike svoje punice.
“Jednom je, iz nekog misterioznog razloga, čeprkala po našim ladicama i pronašla ‘igračku’ koju je, vjerojatno u totalnom šoku, bacila natrag u krivu ladicu. Tako smo i saznali.”
tekst se nastavlja ispod oglasa
“Drugi put, ponovno je uletjela jer smo bili preglasni, a ovaj put nas je zatekla u vrlo kompromitirajućoj situaciji. Nisam znao što reći, kao ni njezina kći, pa se činilo da tih nekoliko sekundi, koliko je punica stajala i užasnuto nas gledala, traje cijelu vječnost. Tada je konačno shvatila da njezina kći više nije dijete. Zatim se šokirano okrenula, otišla i više nikada nije uletjela. Rat je napokon bio završen”, svjedoči ovaj zet.
‘Posudit ću vam igračku’
Uslijedili su odgovori koji ovom zetu baš i nisu išli na ruku: “Imajte poštovanja prema tuđem domu, jer kad (i ako) jednom budete imali svoj, i sami ćete to očekivati. Zar je problem smanjiti buku?” Drugi sudionik rasprave odgovara: “Imao sam djevojku i radili smo buku u njezinoj sobi u kući njezinih roditelja. Kad smo izašli, njezin otac nam je rekao da mu buka ne smeta, nego bi mu smetala tišina.” Treći je pokušao biti humorističan pa je napisao: “Ja bih je pitao je li nešto zaboravila i želi li to još uvijek posuditi.”
Šokirali i baku
Svoje je iskustvo na ovu temu podijelila i jedna žena. “I ja sam prošla kroz to. Kad sam se prvi put udala, živjeli smo s njegovom bakom. Nije imao bravu na vratima, i bilo je dovoljno da baka jednom otvori vrata bez kucanja i shvati koliko je to bilo pogrešno. Nakon toga više nikad nije ušla bez kucanja”, otkrila je.
“Nadam se da će se stvari popraviti. Moram vam još napisati da sam živjela i kod drugog muža dok napokon nismo kupili stan. Njegova pokojna majka nije bila toliko loša, ali njegov pokojni očuh bio je užasan! Taj nije vjerovao u privatnost do te mjere da je ostavljao vrata od kupaonice, pa čak i od WC-a, širom otvorena. Naše su kćeri već bile prevelike da bi to gledale, imale su 4 i 9 godina kad smo pobjegli u svoj stan”, svjedoči ova snaha.
Imate li svoju privatnost? Imaju li vaši mladi privatnost?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa
