“Suprug i ja zajedno smo već 54 godine. Hvala Bogu, zdravlje mi je zasad dobro, ali je suprug nešto lošijeg zdravlja. Imamo dva sina, oba su oženjena, i svakome smo dali po kuću. Ipak, nikada nisam računala da će nas oni u starosti gledati i brinuti se o nama. Zbog toga smo se još prije pet godina upisali u dom za starije, svjesni da su liste čekanja duge. Kad dođe trenutak da više ne budemo mogli sami, zbilja želim da suprug i ja zajedno idemo u dom”, piše nam naša čitateljica.
Unaprijed su se pravno osigurali kako bi izbjegli komplikacije. “Sudskim ugovorom dogovoreno je da naši sinovi ne mogu prodati kuće dok je jedno od nas dvoje živo. Ako budemo trebali dodatna sredstva za dom, obvezali su se nadoknaditi razliku. Takvim rješenjem zaštitili smo i sebe i njih, osiguravajući da sve bude jasno i pravedno”, povjerava nam.
“Nemam nikakav strah”
“Ne želim živjeti kod ijednog sina, čak ni kad više ne budem mogla sama. Smatram da je dom za starije ljude prirodno rješenje, baš kao što je vrtić prirodno mjesto za djecu. Davno sam to prihvatila i pomirila se s tim. Zbog toga nemam strah od odlaska u dom, naprotiv, osjećam mir jer smo na vrijeme poduzeli potrebne korake”, objašnjava svoj stav.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Iako su cijeli smo život radili, mirovine su im male i jedva dostatne za osnovne potrebe. “Uz nešto ušteđevine i životnog osiguranja, vjerujem da ćemo ipak uspjeti dostojanstveno proći starost. Srećom, na vrijeme smo razmišljali o budućnosti, što nam daje osjećaj sigurnosti i stabilnosti”, otkriva nadalje.
Kupili i grobno mjesto
“Kupili smo i uredili vlastito grobno mjesto, što je bio važan korak kako bismo rasteretili našu djecu. Takve odluke nisu uvijek lake, ali smatram ih dijelom odgovornog ponašanja. Kao što sam se ja brinula za obje svekrve, oba svekra i svoje roditelje, ne očekujem isto od svoje djece. Želim im da žive svoj život slobodno, bez tereta naših obveza”, ističe.
Potom pismo zaključuje riječima: “Možda moje gledište nije uobičajeno, ali vjerujem da svatko mora prvenstveno brinuti o sebi. Svim starijim ljudima želim sreću i mir, ali također smatram da se treba osloniti na sebe. Kao što naši stari kažu: Uzdaj se u se i u svoje kljuse. Taj me stav vodi kroz život i daje mi snagu da prihvatim sve što mi starost donosi.”
Jeste li se i vi osigurali, pobrinuli za dane starosti? Pišite nam o svojim razmišljanjima na tu temu.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa
