Ispovijest u kojoj nam je naša čitateljica Meri nedavno povjerila da živi “zabranjenu ljubav“, potaknula je i gospođu Željku da s nama podijeli svoju ljubavnu priču.
“Pišem vam potaknuta pričom čitateljice Meri jer shvaćam s kakvim osudama se suočava. Što god da napišem o sebi, veliki broj ljudi će znati točno o kome se radi jer cijeli moj život izaziva brojne reakcije i osude. No, nemam što skrivati, ne sramim se ničega što je dio mog života. Imam 47 godina i živim u jednom malom selu. Prvi put sam se udala vrlo mlada i s 19 godina rodila kći”, povjerava nam Željka.
Njezin prvi brak, napominje, bio je sve samo ne sretan. “Iako nesretna, nisam htjela djetetu razoriti dom i jednostavno sam se fokusirala na stjecanje materijalnih vrijednosti. Godine su prolazile, kći je baš bila krenula na fakultet. U samo jednoj jedinoj noći, meni se život potpuno promijenio. Bila sam na vjenčanju prijatelja i jedan ples sa starim poznanikom u meni je izazvao toliko snažnu reakciju da sam ostala zbunjena. Isto se dogodilo i njemu!” piše nam nadalje.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Ples koji joj je otvorio oči
Taj ples joj je, naglasila je, otvorio oči te je tada uvidjela da zaslužuje ljepši život, sreću i ljubav, “Kći je tada bila stambeno i materijalno zbrinuta, imala je 19 godina i shvatila sam da je došlo vrijeme da mislim malo i na sebe. Rastala sam se i počela novi život s drugim čovjekom, kojeg sam poznavala gotovo 20 godina”, povjerava nam.
Osvrnula se osobito na negativne reakcije okoline, i zbog razvoda, a osobito zbog toga što je njezin novi partner bio 21 godinu stariji od nje. “Ta razlika u godinama između nas se naravno jako vidi. Sada smo već deset godina zajedno, vjenčali smo se, imamo sina koji ima osam godina. Živimo skromno, ali nikad u životu nisam bila sretnija, ni erotski ni emotivno”, povjerila nam je.
Osude okoline ranjavaju
Njihov se zajednički život, piše nam, nikada nije pretvorio u svakodnevnicu. “Naša ljubav je puna nježnosti i strasti, baš kao prvog dana. Ljudi vole osuđivati sve što ne razumiju i to je strašno. Ako itko zna kako je živjeti sa zamjerkama i osudama, to sam ja.”
“Uvijek je bio problem u glavama ljudi oko mene jer su sa svoje točke gledišta osuđivali način na koji živim, moj posao mehaničarke, moju ljubav prema motorima i na kraju moju ljubav prema starijem suprugu. Ljudi, budite sretni pa ćete možda moći prihvatiti da je i netko drugi sretan”, zaključila je svoje pismo naša iskrena čitateljica Željka. (r)
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa