“Preteško je kad vas vlastita djeca odbace. Nakon 29 godina braka, sve mi se u životu raspalo. Supruga, koju sam volio još od mladosti i za koju bi sve bio dao, izdala me. Tek kasnije sam saznao da me prevarila. U braku je već neko vrijeme bilo problema, i iako nisam razumio sve razloge, davao sam sve od sebe”, piše nam gospodin Mladen u uvodu povjerljivog pisma.
“Imamo dvoje djece. Danas kći ima 38, a sin 34 godine. Sve sam radio za njih. Prodali smo mali stan i kupili kuću, no morali smo podići kredit. Taj kredit sam otplaćivao radeći i po 12 ili čak 16 sati na dan, nesvjestan da se u pozadini nešto ozbiljno lomi.”
“Kroz sve te godine, nisam ni primijetio da se djeca okreću protiv mene. Možda je supruga polako, bez mog znanja, utjecala na njih i udaljavala ih od mene. Jedno jutro na blagdan Svih svetih, supruga je jednostavno rekla da se rastajemo. Pokupila je djecu i otišla u drugi grad na grob svoga oca”, povjerio nam se gospodin Mladen.
“Odgojen sam da je brak svetinja, i kad mi je rekla da se odlučila za razvod, imao sam osjećaj kao da me vode na strijeljanje. Nisam želio rastavu. Pokušavao sam razgovarati, molio je da riješimo probleme, ali ona nije htjela ni čuti za pomirenje. Sud nas je rastavio, i tako je sve završilo”, svjedoči.
Ostao mu je, naglašava, kredit od tadašnjih 3.000 kuna mjesečno, koji je morao otplaćivati još četiri godine. “Kuća je glasila na oboje, živjeli smo u njoj zasebno, ali ne zadugo. Priredila mi je niz neugodnosti koje su me prisilile da se iselim. Zatekao sam ogreban auto, porazbijane prozore na sobi u kojoj sam spavao, a bivša supruga je čak pozivala policiju, iako nije bilo osnove za optužbe.”
Predaja imovine nije pomogla
”Kad sam iselio, ispalo je da sam ja napustio dom i djecu, iako je sve bilo daleko od istine. Kako bih im olakšao, prepustio sam djeci svoju polovicu kuće. Želio sam ostati u kontaktu s njima, jer sam ih volio i ulagao sve što sam imao da bi uspjeli u životu. Nažalost, djeca su me izbjegavala. Na pozive nisu odgovarali, čestitke za rođendane i blagdane ostajale su bez odgovora. Uslijedila je tišina koja me probadala. Bolno je kad postaneš stranac za ljude koje si najviše volio.”
Završne riječi pisma gospodina Mladena pogađaju u srce. “Kći se udala, a ja sam za to saznao tek nakon svadbe. Neopisiva tuga obuzela me jer nisam bio uz svoje dijete u tom važnom trenutku. Ova rana nikad neće zacijeliti”, piše uz napomenu da mu vjera u kojoj je odgojen donekle pomaže nositi se s udarcima koje mu je život zadao. “Ponekad pokleknem pa ustanem”, zaključuje.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
