“Jedna od stvari koje žalim je to, što nisam bolje planirao svoju financijsku budućnost. Nisam shvaćao koliko će mi kasnije biti teško zbog toga. Mirovina mi je dostatna za goli život, i ništa više. Bojim se da će mi se raspasti kuća ili me zadesiti bolest, a onda će biti – jao pomozite”, napisao je jedan sudionik rasprave na temu žaljenja zbog loših životnih odluka.
Potom piše: “Shvatio sam da obitelj nije toliko važna koliko sam mislio. Ne razgovaram više sa svojom braćom i sestrama, i zapravo sam sretan zbog toga. Neke veze jednostavno ne donose mir, i osjećam se bolje sada kada sam se distancirao.”
“Nadalje, žao mi je što sve teže upoznajem atraktivne žene. To me pomalo frustrira jer sam samac i ne mogu mnogo učiniti po tom pitanju. Tijelo mi polako propada. Žao mi je što sam se za života bavio boksanjem, što sam radio kao drvosječa i što sam radio po gradilištima. Sve te aktivnosti ostavile su posljedice na mojem zdravlju i često se pitam kako bi moj život izgledao da nisam radio tako teške fizičke poslove”, napisao je.
“Gledam 70-godišnjake i shvaćam da ću i ja uskoro biti u njihovoj dobi. Samo 15 godina nakon toga vjerojatno ću završiti u domu umirovljenika. Shvaćam koliko je život kratak, a s tim dolazi i osjećaj da vrijeme neumoljivo prolazi. Više se ne bojim smrti. Zanimljivo je kako mladi ljudi često misle o smrti i boje je se, dok s godinama gubimo taj strah. U mom slučaju, dolazi neka posebna smirenost i prihvaćanje života i smrti kao neizbježnog dijela našeg postojanja”, zaključuje svoju ispovijest muški sudionik rasprave.
Uvijek u teškim odnosima
Jedna žena podijelila je potom svoje žaljenje zbog emocionalne nedostupnosti koju je razvila kroz godine: “Odgajana sam strogo, a moji roditelji nikada nisu pokazivali osjećaje, ni prema nama djeci niti među sobom. Triput sam se udavala i razvodila, a tek kasnije shvatila da su moji muževi bili dobri, no nikada nisam znala nikome reći da ga volim i da mi je stalo. Danas mi je žao što nisam radila na sebi u tom pogledu, poštedjela bih se mnogo patnje koju sam iskusila kroz konfliktne odnose.”
“Barem mi nije bilo dosadno”
Potom je svoje mišljenje iznijela i jedna žena koja priznaje da je griješila i da je bila raskalašena. Ponekad, piše ona, pomisli da joj je zbog mnogo poteza žao, ali već druge sekunde tvrdi da se ne kaje. “Nekad sam mislila ne samo da ću zauvijek živjeti, već i da ću zauvijek biti mlada. Da sam ranije osvijestila da život ima kraj, možda bih ga bolje cijenila. Klonila bih se alkohola i cigareta, ne bih probala nikakvu drogu, izbjegla bih godine nervnih slomova i ne bih provodila vrijeme s ljudima koji negativno utječu na mene. Žao mi je što nisam bolje pazila na sebe i svoje izbore.”
“A opet, s druge strane, da sam donijela drugačije odluke, moj život možda ne bi bio tako uzbudljiv. Umjesto svake monotonije, imala sam zbilja dinamičan život koji ne poznaje dosadu. Ostvarila sam se u nekoliko karijera, od likovne umjetnice, preko modela i modne dizajnerice, do vlastitog biznisa koji vodim posljednjih 15 godina baveći se iznajmljivanjem apartmana.”
Potom zaključuje: “U životu uvijek postoje žaljenja. Iskreno, ponajviše žalim što zbog narušenih obiteljskih odnosa nisam mogla biti uz svoju majku u njezinim posljednjim trenucima života. Popis bi zapravo mogao biti beskrajan, ali sam naučila u svemu tražiti svijetlu stranu pa prihvaćam da su i loše stvari u životu neminovne. Iz vlastitih pogrešaka nastojim učiti, a svaki lijepi trenutak koji mi život donese napokon znam cijeniti.”
Za čime vi žalite? Napišite nam posve anonimno.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
