„Nedavno sam se preko vikenda družila s 13 prijateljica dobi od 63 do 65 godina. Zajedno smo išle u školu, a danas nas povezuje briga za unučad“, napisala je američka spisateljica Kathleen Curtis Wilson. Njena i priče njenih prijateljica su je potaknule na zaključak da su naše bake imale sasma drugačiji odnos s unucima i djecom, nego što današnje bake imaju.
„Za razliku od naših baka, mi danas svojoj djeci i unucima pomažemo financijski, fizički i emocionalno. Jer oba roditelja najčešće rade i nemaju vremena za obitelj i brak, duge razgovore uz večere ili nadgledanje pisanja zadaća. Kada je riječ o obiteljima s jednim roditeljem, pomažemo na svim razinama u podizanju svojih unuka“, kaže Wilson. Nakon višednevnih razgovora, izdvojila je što je zajedničko okupljenim bakama:
Novac
Pomažemo u otplati kredita, financiranju izvanškolskih aktivnosti za unuke pa čak i u plaćanju odvjetnika za razvode.
Čuvanje
Redovito čuvamo unuke, nekad i po noći i zbog toga smo iscrpljene. Ali nikada ne kažemo da ne možemo, jer mislimo da naša djeca ne bi imala razumijevanja za to.
Tješenje
Provodimo sate i sate na telefonu tješeći kćerke preopterećene kućanskim poslovima i radnim vremenom koje usprkos svemu moraju naći vrijeme za odgoj uravnoteženog i sretnog djeteta. Naše kćeri ne vjeruju bebisitericama i svaki slobodan trenutak provode s djecom. Pri tome nerado uzimaju „večer slobodno“ za izlazak sa suprugom.
Briga
Ne volimo kad se naša unučad hrani lošom gotovom hranom. Ne volimo ni kada kasno idu spavati, ne volimo nepospremljene sobe ni razbacane krevete.
Primirje
Za nas koje više nismo u braku, emocionalan napor je još i veći. Naši bivši partneri su i dalje dio života unučadi i moramo ih dijeliti ma koliko to neugodno bilo pa čak i provoditi blagdane zajedno.
Minsko polje
Mnogi od nas imaju loše odnose sa zetom ili snahom. Mnogi od nas pokušavaju riješiti tu situaciju samo kako bi i dalje mogli bili dijelom života unučadi.
