“Bolje bi bilo da umjesto psa šetate unuke. Bolje bi bilo da umjesto psa hranite neko gladno dijete. To je slika propasti Hrvatske! Kakvo smo mi to društvo kada volimo više pse nego ljude?”
Vjerojatno ste u nekoj raspravi o kućnim ljubimcima naišli na ovakve komentare. Zaista, kada je riječ o psima, ljude možemo podijeliti u tri kategorije: one koji ih vole, one koji ih ne vole i one koji mrze vlasnike pasa. A potonji su često vrlo grubi i netaktični u dokazivanju koliko su ljubitelji pasa promašena ljudska bića.
Ne dirajte u tuđe živote
„Draga, ja nemam vremena poput tebe šetati psa. Znaš, ja imam djecu“, jedan je od zlih komentara s društvene mreže upućen kolegici koja se je “drznula” objaviti fotografiju s psom. To bi bila jedna obična digitalna razmirica da nije napadnuta žena koja iz zdravstvenih razloga ne može imati djecu.
Osim što je drsko drugima govoriti kako bi trebali upravljati svojim životima, posebno su iritantne predrasude da psi ljudima služe kao surogat potomstvo. Kako netko uopće može pomisliti da bi se netko odrekao potomstva zbog pasa? Zar obitelji s djecom mrze svoje pse? I od kud ta pomisao da čovjek može imati ili ljubav za psa ili ljubav za dijete, kao da se radi o strogo ograničenom resursu? Oni koji ne vole vlasnike pasa opsjednuti su mjerenjem tuđe ljubavi. Ili se ipak radi o vlastitim ograničenjima i projekcijama onih koji ne mogu razumjeti zašto šetamo naše četveronožne prijatelje?
Prestanite uspoređivati pse i djecu, mi to ne radimo
„Nisam protiv djece. Volim pse. I ne želim imati djecu. Bez djece sam po vlastitom izboru. Poštujem one koji su se odlučili na roditeljstvo, ali nisam željela biti jedna od njih. S psom ili bez psa. I zašto netko razmišlja o tome trošim li svoj novac na psa ili na nešto drugo? Od kud mu pravo?“ riječi su jedne naše čitateljice koja je zbog objave fotografije s psom na temi o kućnim ljubimcima postala meta verbalno agresivnog muškarca, također našeg čitatelja. Kako, do vraga, imanje psa može biti dokaz da se radi o osobi koja nije sklona humanitarnom pomaganju i brizi o drugima? Zar to znači da svi oni koji imaju djecu volontiraju u skloništima za beskućnike ili u zajednicama za osnaživanje oboljelih od HIV-a?
Pas jest i društvo i zabava. On jest nesumnjivo dio obitelji. I to nije nešto što drugi moraju voljeti, ali moraju poštovati. Psi zbližavaju ljude, susjede iz zgrade ili kvarta. Pas našu djecu i unuke uči suosjećanju pa i suočavanju sa životnim gubicima. Psi su dragocjeni i ne ugrožavaju nikoga. Dapače, industrija proizvoda za kućne ljubimce hrani mnoge obitelji, jednako kao i veterinarske ordinacije.
foto: BigStock
Pas vam zaista produžuje život
I napose, kada dođemo u ozbiljne godine, pas vidno poboljšava naše zdravlje. Psi nas motiviraju na kretanje i druženje s drugim vlasnicima pasa. Oni su posrednici i često su puta krivi za nove ljubavi i prijateljstva. A fizička aktivnost i druženje su, znamo to sad sigurno, ključ dugovječnosti i sretne starosti pa ne čudi što upravo napredniji liječnici starijim ljudima preporučuju – nabavku pasa. I zajednice za zajedničko stanovanje starijih ljudi sve više prepoznaju važnost ove interakcije pa, čak i kada se starci ne mogu brinuti o psima, osiguravaju takozvane terapijske pse koji im čine bolje.
Pas mora imati rutinu. I upravo nam ta rutina pomaže da izgradimo svoju, čak i kada smo skloni prokrastinaciji – karakterističnom odlaganju akcija i zadataka za kasnije, a koja u konačnici dovodi do stresa i osjećaja krivice.
Druženje s psima smanjuje stres, krvni tlak i potiče izlučivanje hormona oksitocina – poznatog kao “hormon ljubavi” te smanjuje rizik od srčanog udara. To se događa u oba smjera, i kod pasa i kod ljudi. Dokazala su to višestruka istraživanja, primjerice ono profesora veterinarske bihevioralne medicine sa Sveučilišta u Lincolnu Daniela S. Millsa iz 2003. godine.
I da, pas vas može učiniti boljom osobom. Budite osoba kakvom vas vaš pas vidi.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.
