Draga Ksenija, imam 66 godina. Živim sa suprugom koji jako malo vremena provodi kod kuće. Nije ga bilo ni kad je bio mlađi, a isto je i u mirovini. Nikada o ničemu ne razgovara sa mnom, sve odlučuje sam. Umorna sam od prepucavanja s njim jer je sve dosad bilo uzalud.
Imam dvoje odrasle djece i troje unučadi. Dosta sam bolesna, ali se svi prave kao da je sve u redu. Ne znam kako dalje. Čuvam unuke kad god je to potrebno. Djeca dolaze kad im trebam, imaju svoje prioritete, a ja ne želim nikoga učiti ono što su, kao odrasle osobe, negdje usput namjerno izgubili.
Kako da im dam do znanja da sam i majka i supruga koja ne želi biti samo na usluzi kad im to treba, a poslije toga osjećam kao da su svi nepravedno bezosjećajni prema meni? Kako da se postavim? Zanemarena
Ksenijin odgovor: Pronađite sebe, na dobrom ste putu
Draga Zanemarena, nalazite se u situaciji koju s vama dijele mnoge žene na ovim našim područjima. Za razliku od njih, takvo stanje niste prihvatili kao prirodan poredak stvari, spremni ste za promjene i to pohvaljujem. Niti jedna žena ne bi trebala biti uzeta zdravo za gotovo, pogotovo ne u najužem obiteljskom krugu. Ljubav nije jednosmjerna ulica.
Na vašem mjestu učinila bih dvije stvari. Kažite suprugu i djeci da ste umorni, da i vi trebate pažnju i podršku, i to u onim svakodnevnim, malim trenucima. Kažite da se želite osjećati vidljivo cijelo vrijeme, a ne samo kad trebaju ručak i pomoć s unucima. Reći im da ih volite, ali i da vam treba razumijevanje, nije sebično. Naprotiv, to je oblik samopoštovanja. Razgovorom ćete otkloniti mogućnost da nisu svjesni situacije pa će im biti jasnije što slijedi.
Potom pronađite život izvan obitelji, onako kao što vaš suprug čini. Ništa tako otrježnjujuće ne djeluje na supruga i djecu kao kad supruga i majka preuzme kormilo svog života. Počnite izlaziti s prijateljicama, učlanite se u lokalne udruge, odite na frizuru, našminkajte se, pronađite hobi izvan kuće. Kad promjena dođe od nas, ona se postupno prelijeva na druge i način kako nas drugi gledaju.
Možda će isprva biti zbunjeni i ljuti, no s vremenom će prihvatiti da ste cjelovito ljudsko biće koje im nije stalno na raspolaganju i ima svoje potrebe. Naglasak je na “nije stalno na raspolaganju”. Budite blagi prema sebi, zahtijevajte ono što trebate. To pravo imate svo ovo vrijeme, samo ste na njega zaboravili. Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
