Iako su mnogi od nas odrasli u brižnim i toplim obiteljima, svi poznajemo barem jednu osobu koja je proizašla iz disfunkcionalne obitelji. Teško je precizno odrediti kada napetosti prelijevaju čašu, ali kada se to dogodi, odrasla djeca koja su godinama trpjela stres često osjećaju potrebu za udaljavanjem od obitelji zbog vlastitog mentalnog zdravlja, piše Mark Travers, američki psiholog za Psychology Today.
U svojoj knjizi iz 2020. godine “Linije razdvajanja: Rascjepkane obitelji i kako ih popraviti”, dr. Karl Pillemer, američki sociolog i gerontolog, proveo je nacionalno istraživanje koje je otkrilo da je 27 posto američkih građana od ukupno 68 milijuna bilo otuđeno od člana obitelji, pri čemu se 10 posto otuđilo od roditelja ili djeteta. U nastavku donosimo tri razloga zašto sve više djece odlučuje prekinuti odnose s članovima obitelji.
Toksično roditeljstvo
Čest razlog otuđenja je percipirani nedostatak ljubavi i brige između roditelja i djeteta. Za mnogu otuđenu odraslu djecu, njihov je odnos s roditeljima toksičan, često proizašao iz godina zanemarivanja ili zlostavljanja tijekom djetinjstva i mladosti. Na kraju, prekid kontakta postaje nužan, ali težak korak za te pojedince.
“Već četiri godine ne razgovaram s ocem, maćehom i dvije polusestre. Zlostavljanje i zanemarivanje u djetinjstvu bili su razlog. Trebalo mi je mnogo godina terapije da shvatim koliko je moje djetinjstvo zapravo bilo užasno. Ne žalim zbog prekida odnosa”, priznao je jedan korisnik Reddita.
Međutim, kada roditelji pitaju zašto su isključeni, a djeca im objasne, teško prihvaćaju ono što čuju. Dapače, reagiraju kao da im netko uskraćuje temeljno pravo, kao da dijete mora održavati kontakt s njima i ne mogu uopće zamisliti bilo kakav razlog za djetetovo ponašanje. Potrebno je vremena da ovi roditelji u potpunosti shvate i prihvate stvarnost otuđenja. Nakon što se postavi granica, mogu nastaviti pružati ruku i živjeti u poricanju neko vrijeme.
Mnogi otuđeni roditelji na internetskim forumima tvrde da ne znaju zašto su im djeca okrenula leđa, ali kada ih se detaljnije pita, često otkriju da su im djeca objasnila razloge, ali su oni te razloge odbacili ili ih, jednostavno, ne razumiju.
“Moj sinovi uporno ne odgovaraju na moje e-mailove i puštaju da moji pozivi odu na govornu poštu ili jedva razgovaraju sa mnom kad se jave. Optužuju me da sam užasna osoba, ali ne elaboriraju točno što sam učinila. Ponekad to i učine, ali meni to nema smisla”, objasnila je jedna majka. Roditelji mogu patiti od emocionalne amnezije pa blokiraju svaku kritiku koju prime. Rezultat toga je da se sjećaju samo djetetove ljutnje, ali ne i zbog čega se dijete naljutilo.
Neriješeni obiteljski sukobi i izdaja
Još jedan čest razlog zašto odrasla djeca prekidaju veze s roditeljima je dubok osjećaj izdaje. To može proizaći iz situacija poput razvoda, ponovnog braka ili formiranja nove obitelji i zanemarivanja djece iz prethodnog braka. Tužno je kada roditelj kojeg ste nekad voljeli i cijenili više ne pokazuje isti odnos prema vama.
Istraživanje iz 2021. godine objavljeno u časopisu Journal of Social and Personal Relationships otkrilo je da su roditelji vezani bračnom vezom imali sigurnije obiteljske odnose i veće šanse za pomirenje s otuđenom odraslom djecom od ponovno oženjenih ili razvedenih roditelja. Sigurnost i privrženost bili su ključni za pomirenje.
Odrasla djeca mogu se osjećati iskorišteno ili manipulirano u obiteljskim odnosima, što vodi osjećajima zamjeranja. “Prekinuti svaki kontakt s ocem bilo je jedno od najtežih stvari koje sam morala učiniti, ali oslobađajuće je znati da više ne moram ugađati narcisoidnim osobama. Osjećao je da ima pravo na mene cijeli svoj život i koristio me kao pijuna protiv moje majke s kojom se borio za skrbništvo koje, zapravo, nije ni želio. Samo je želio da ona pati”, objasnila je na svom primjeru jedna korisnica Reddita.
Istraživanja sugeriraju da je otuđenje od očeva bilo češće nego otuđenje od majki. Od onih koji su doživjeli otuđenje, 81 posto se pomirilo s majkama, dok se samo 69 posto pomirilo s očevima.
Vrijednosni nesklad i ideološke razlike
Otuđenje može proizaći i iz sukoba ideologija, bilo da se radi o političkim, bračnim ili vjerskim uvjerenjima ili prihvaćanju LGBTQ+ djeteta. Kada roditelji i djeca imaju temeljno različite vrijednosti ili svjetonazore, napetosti rastu. Posebno se to događa kada jedna strana omalovažava, umanjuje ili ne poštuje uvjerenja druge strane. Ovaj nedostatak međusobnog poštovanja može stvoriti jaz u odnosu, dovodeći do osjećaja otuđenosti i povrijeđenosti na obje strane.
“Moji roditelji nisu bili okrutni ili nasilni dok sam odrastao. Imao sam općenito sretno djetinjstvo. Zatim su 2016. godine počeli sve više skretati udesno i upadati u teorije zavjere sve dok se konačno, radi ‘slobode’, nisu preselili u drugu državu”, podijelio je korisnik Reddita. “Jednostavno više nemamo iste vrijednosti ili uvjerenja. Neću dopustiti da moja djeca budu oko njih bez nadzora nakon što sam ih čuo kako nazivaju COVID kineskom zavjerom.”
Nesuglasice oko osobnih odluka, poput braka ili životnih izbora, mogu dovesti do otuđenja kada roditelji odbiju prihvatiti ili poštovati djetetovu autonomiju; bilo da se radi o seksualnoj orijentaciji ili sinu koji odlučuje uzeti ženino prezime. Ovaj nedostatak prihvaćanja često produbljuje emocionalne podjele, postupno proširujući razdor u odnosu tijekom vremena.
Otuđenje je često privremeno, a mnoge se obitelji pomire nakon određenog razdoblja razdvojenosti, osobito uz stručno savjetovanje. Odgovornost je ključna, pri čemu roditelji moraju preuzeti odgovornost za svoju ulogu u problemu. Međutim, pomirenje nije uvijek moguće, a ponekad je održavanje granica nužno za mentalno zdravlje. Ne mogu se svi odnosi popraviti, niti bi trebali biti popravljeni. Otuđenje je rijetko u obiteljima gdje su ljubav i poštovanje dosljedno prisutni, zaključuje Travers.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
