U Facebook grupi namijenjenoj ljudima treće životne dobi, jedna je članica anonimno zavapila upomoć i otvorila raspravu u koju se uključio nevjerojatan broj ljudi koji se nisu odmah snašli u mirovini. Mnogi su financijski dobro potkovani, kuća im je otplaćena, okućnica uređena, zdravlje koliko toliko još dobro, djeca zbrinuta, a oni “nikako na zelenu granu sa samim sobom“.
“Osjećam se kao da me pregazio vlak. Živim sama, u mirovini sam gotovo godinu dana, usamljena sam i užasno mi je dosadno. Nisam ni shvaćala koliko mi je značio posao, čak 40 godina radila sam kao medicinska sestra. Potpuno sam izgubljena kod kuće. Nemam prijatelja, svi oko mene još rade. Pridružila sam se bila jednoj udruzi umirovljenika, ali ne mogu nigdje bez psa koji ima teži oblik anksioznosti uslijed odvajanja. Ne mogu više uopće izaći iz kuće bez njega. Sada je čak na psećim tabletama za smirenje.”
“Muči me grižnja savjesti jer na papiru imam život iz snova. Imam dobru mirovinu i jako dobru ušteđevinu, lijepu i uređenu kuću, širu obitelj, ali ne znam što bih sama sa sobom. Mislim da je moj problem to što u mom životu nema ljudi. Inače sam jako pozitivna osoba, ali moje srce uopće ne zna na koju bi stranu.”
Treba vremena
U komentarima je jedna od sudionica rasprave na ovu temu podijelila vlastito iskustvo i otkrila kako si je pomogla. “Treba vremena! Nakon umirovljenja, ja sam se čak tri puta vraćala na posao, samo da se nekako bezbolnije prilagodim. Onda sam doslovno sjela i rekla si da više neću bježati od suočavanja sa samoćom. Trebale su mi otprilike četiri godine da smislim što ću i kako ću.”
“Kad sam napunila 70 godina, bila sam zahvalna životu što više ne moram raditi. Što mi je pomoglo? Jednostavno sam se angažirala i u našem mjestu i osnovala društvenu grupu za ljude koji se povremeno žele družiti. Sastajemo se svaka dva tjedna. Sada imamo više od 300 članova. Niste dakle jedini koji se osjećate usamljeno, potražite nove prijatelje. I da, izlazak čak i samo jednom u dva tjedna, pomaže!”
Volontiranje
Još joj jedna žena piše: “Počela sam volontirati i na kraju sam upravo preko volontiranja dobila plaćeni posao kao savjetnica ljudima koji su zapali u dugove. Sada radim na pola radnog vremena i sretna sam jer više ne sjedim kod kuće i ne jedem grickalice. Da vam i ne spominjem da sam znala otići u McDonald’s samo da sam malo među ljudima. Ima dana kad mi se ne ide na posao, ali onda pomislim da će brzo vikend kad uživam u slobodnom vremenu, pa odem i odradim.”
Nađite prijatelje, ne samo aktivnosti
Uslijedio je odgovor koji i opet ukazuje na to da su prijatelji važniji od sto aktivnosti: “Mislim da vam više trebaju prijatelji, nego aktivnosti koje vam mnogi sugeriraju. I sama sam se osjećala slično kao vi. Tada sam odlučila početi vježbati pa sam unajmila osobnu trenericu. Ona mi je postala prava prijateljica. Znam da netko misli da mi je prijateljica jer je plaćam, ali ja meni to nije važno. Odlično se provodim s njom i svaki put me napuni energijom”, ukazuje i dodaje da je također počela oslikavati kamenčiće, što je opušta. Ako neki proda, novac donira u dobrotvorne svrhe.
I još jedan konstruktivan prijedlog
Prije svega, morate znati što želite. Razmislite o odgovoru na pitanje: “Kad bih večeras zaspala i sutra se probudila u svom idealnom životu, kako bi taj život izgledao? Kad to shvatite, korak dva je da si postavite ciljeve. Korak tri je da svaki dan učinite nešto kako bi postigli neki od tih ciljeva, bili oni mali ili veliki. Kako ste se vi snašli? Povjerite nam se.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
