Draga Ksenija, jučer sam sudjelovala u vašoj raspravi na Facebooku o svekrvi koja, unatoč željama snahe, unuka hrani slatkišima. Jedna dosta nepristojna žena mi je predbacila da bi mi takvo ponašanje bilo prihvatljivo da dolazi od moje majke i da mi snahe više volimo svoje majke nego svekrve. Pa zar to nije normalno?
Naravno da imamo više povjerenja u vlastite majke. One su nas odgajale, poznaju nas bolje nego itko drugi i s njima možemo biti iskrene. Svojoj mami mogu reći što očekujem kad je u pitanju moje dijete, mogu se s njom i posvađati ako treba, ali na kraju ćemo naći zajednički jezik. Svekrvu, s druge strane, kad samo krivo pogledam, odmah nastane drama. Bojim se i pomisliti što bi se dogodilo da s njom razgovaram slobodno kao s vlastitom majkom. Vjerojatno bi dramatično legla na pod i umrla od uvrijeđenosti.
Kad je ona u pitanju, svaki moj uzdah, krivi pogled ili čak tišina postaju povod za analizu. Stalno premeće po glavi što sam mislila kad sam rekla ono, što sam zapravo htjela reći kad sam rekla ovo, zašto sam gledala u mobitel i slično. Iskreno, takva djetinjasta ponašanja umaraju. Ženo, nisam ništa mislila nego si me smorila, ali ti to ne smijem reći kao što mogu reći svojoj mami. Zar nije onda logično da pomoć oko svega tražimo od svojih majki? Umorna
Ksenijin odgovor: Nitko kao majka, ali i svekrve su važne
Draga Umorna, u pravu ste. Normalno je da imamo više povjerenja u vlastite majke. I muškarci više vjeruju svojim majkama nego punicama. Majke su nam, od prvog dana, utočište i nije čudno što se u odrasloj dobi najčešće oslanjamo upravo na njih. Sve te godine ljubavi, ratova i svađa čine da nas nitko ne poznaje tako dobro kao majke. I obrnuto.
Međutim, svekrve su druga priča. One su, na neki način, ušle u naš život kao “druge majke”, ali bez svih tih godina povjerenja, ljubavi i zajedničkih iskustava. Svekrve, iako bi možda voljele biti jednako važne kao naše majke, rijetko kada zaista znaju kako se postaviti. Ponekad i one nose sa sobom nesigurnosti i strahove da će biti odbijene ili neshvaćene pa se zato povlače u uloge u kojima prkose ili se natječu. Ili postaju pretjerano zahtjevne tražeći mane u svakoj sitnici, uzdahu, krivom pogledu. Ono što u takvim slučajevima treba pomisliti jest da i svekrvi treba razumijevanje i ljubav.
Kada je riječ o unucima, mnoge svekrve zamjeraju snahama da se više oslanjaju na svoje majke. Reći ću sada nešto bez uvijanja: da očevi rađaju ili da se barem na isti način skrbe o djeci kao majke, tada bi i svekrve bile u drugačijoj poziciji. Ali kako to nije slučaj, svaka majka (koja je temeljna skrbnica svom djetetu) okreće se svojoj majci, ženi kojoj najviše vjeruje. I to je nešto s čim bi se razumne svekrve trebale pomiriti. Priroda i društvo.
To ne znači da nema drugačijih slučajeva i da svekrve treba isključiti. Dapače, svekrve treba uključiti u život mlade obitelji kad god je to moguće i primjereno. Dobar odnos snahe i svekrve je blagoslov za svaku obitelj, no da bismo do njega došli trebamo prihvatiti bazične činjenice. Nakon toga je sve bolje i lakše. Za kraj, rekla bih da će mudre svekrve promatrati kakav odnos snaha ima sa svojom majkom te će znati to stečeno znanje ispravno primijeniti. Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
