Naše su bake i majke odlagale pletaće igle nedjeljom uz obrazloženje kako je baviti se ručnim radom baš toga dana u tjednu – grijeh. Dapače, i svojim su kćerima usadile tu navadu koja se uspješno prenosi iz generacije u generaciju, iako su se životni stilovi bitno promijenili.
Jedna se vjerna čitateljica s tim problemom javila Glasu Koncila. “Volim raditi ručne radove – vez, pletenje, kačkanje… U mojoj se okolini smatra da je grijeh raditi to nedjeljom. No ako je nedjelja dan odmora, a mene to veseli, rekreira, odmara – je li to onda dopušteno ili je grijeh? Napominjem da to radim samo za poklone dragim ljudima i za svoje zadovoljstvo”, napisala je u pismu.
“Ako se mislima vratimo u dane naših krizmaničkih vjeronauka, sigurno ćemo se prisjetiti kako su nas naši vjeroučitelji i katehete poučavali da ne postoji crkveni propis koji određuje ili nalaže što nedjeljom smijemo, a što ne smijemo raditi. No znamo da je nedjelja posebno dan za bogoštovlje – za misu i molitvu, za čitanje duhovnoga štiva, za obitelj, rodbinu i prijatelje. I za odmor, a Vi pišete da Vas vezenje, pletenje i kačkanje odmara i veseli, pa ne vidimo u čemu bi to bio grijeh”, odgovorili su joj iz dugovječnog katoličkog tjednika.
Nadalje Koncil navodi da Katekizam propisuje da nedjeljom vjernici sudjeluju ponajprije u euharistijskom slavlju na kojemu se sabire kršćanska zajednica te da se trebaju odmoriti od onih radova i poslova koji bi mogli spriječiti takvo svetkovanje tih dana.
“Kako mislimo da Vas vezenje, pletenje i kačkanje ne odvraća niti sprječava od sudjelovanja na misi i svetkovanja, ne vidimo zašto bi to bio grijeh, tim više što uz osobnu radost i drugima donosite veselje darujući im ono što ste izradili. Pri tome, dakako, nemojte zaboraviti ni na obitelj, rodbinu i prijatelje i na potrebu da se u nedjelju posvetimo i njima i druženju s njima”, stoji zaključno u odgovoru.