Smrt najstarije osobe na svijetu, Marije Branyas Morere, u dobi od 117 godina, mogla bi mnoge navesti na razmišljanje o tajnama dugovječnosti. Ali znanstvenici kažu da bi najbolje bilo izbjegavati savjete stogodišnjaka, piše The Guardian.
Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, Branyas je vjerovala da njezina dugovječnost proizlazi iz “reda, mira, dobre povezanosti s obitelji i prijateljima, kontakta s prirodom, emocionalne stabilnosti, bez briga, bez kajanja, puno pozitivnosti i izbjegavanja toksičnih ljudi”.
Međutim, Richard Faragher, profesor biogerontologije na Sveučilištu u Brightonu, tvrdi da znanstvenici u stvarnosti još uvijek pokušavaju otkriti zašto neki ljudi žive više od 100 godina. Kaže da postoje dvije glavne teorije te da one nisu međusobno isključive.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Prema prvoj teoriji, neki stogodišnjaci jednostavno su imali sreću. Drugim riječima, samo zato što su imali određene navike, ne znači da su te navike bile ključ njihove dugovječnosti. To je poznata logička greška. “Samo zato što ste preživjeli pušeći 60 cigareta dnevno, ne znači da je pušenje dobro za vas”, objasnio je Faragher.
Druga teorija je da stogodišnjaci imaju specifične genetske karakteristike koje im omogućuju duži život. Prevedeno, genetski su robusniji. Obje teorije, kaže, vode do istog upozorenja: “Nikada, ali nikada ne prihvaćajte zdravstvene i životne savjete od stogodišnjaka.”
Anegdotalni primjer nije dokaz
“Ono što vidite kod većine stogodišnjaka, a ovo su generalizacije, je da se ne bave puno tjelesnom aktivnošću. Često su im prehrane prilično nezdrave, a neki su i pušači”, navodi Faragher. “To je u suprotnosti s puno epidemioloških dokaza koje imamo o tome kako produžiti zdravi životni vijek.”
Dodaje da je istraživanjima dokazano da nepušenje, tjelovježba, umjereno konzumiranje alkohola i konzumacija pet obroka voća i povrća dnevno mogu povećati životni vijek za do 14 godina. “Činjenica da stogodišnjaci rade mnoge od ovih nezdravih stvari znači da su ili imali sreće ili su jako genetski obdareni”, rekao je.
Branyas je priznala da je sreća igrala ulogu u njezinu dugom životu, dok je njezina kći Rosa Moret jednom pripisala to genetici. “Nikada nije išla u bolnicu, nikada nije slomila nijednu kost, dobro je, ništa je ne boli”, kazala je za regionalnu katalonsku televiziju 2023. godine.
Ono što navode kao uzrok, mogla bi biti posljedica
Faragher je dodao da su mnoga od mogućih objašnjenja za dugovječnost stogodišnjaka zapravo primjeri zamjena uzroka i posljedice. Na primjer, ideja da pozitivan mentalni stav može pomoći da živite jako dugo mogla bi, barem djelomično, biti ukorijenjena u tome da su stogodišnjaci optimistični jer su zdraviji od drugih. “Kada ste zadnji put imali stvarno pozitivan stav i zubobolju?” upitao je retorički.
Profesor David Gems, britanski genetičar potvrđuje da, iako je spol važan čimbenik za dugovječnost, veliku ulogu igra sreća. Jedan primjer je prirodna varijabilnost u brzini starenja. “Radim s nematodama koje žive samo nekoliko tjedana. Genetički su identični jedne drugima i čuvaju se u istim uvjetima, ali prve umiru od starosti oko desetog dana, a posljednje oko tridesetog dana.”
Zna se što povećava dugovječnost naroda
Ali dok na individualnoj razini doza sreće može pomoći u objašnjavanju zašto neki ljudi žive više od sto godina, stručnjaci kažu da postoje dobro poznati čimbenici koji mogu poboljšati životni vijek na razini populacije, uključujući poboljšanja higijene i zdravstvene zaštite.
“Prije otprilike sto godina, ono što smo počeli primjećivati su veliki napreci u životnom vijeku potaknuti poboljšanjima u smanjenju smrtnosti djece,” rekao je David Sinclair, izvršni direktor Međunarodnog centra za dugovječnost, napomenuvši da je to uglavnom rezultat uvođenja cijepljenja i čiste vode.
Isti bi efekt u idućih dvadeset godina trebala proizvesti poboljšanja u cjepivima protiv gripe i herpesa zoster, statina i drugih lijekova. Dodaje i da bi vladajući trebali poduzeti mjere kako bi pomogli svojim građanima donositi zdravije odluke jer mnogi žive u okruženjima gdje je teško vježbati, jesti zdravo ili izbjegavati zagađenje.
Međutim, čak i ako osoba doživi stotu, to ne znači da će joj život biti ispunjen dugama i jednorozima. Vijesti o stogodišnjacima obično su optimistične, ali često se ispostavi da takvi pojedinci imaju izazove poput dugogodišnje usamljenosti. “Stvarnost nije uvijek tako lijepa kao što se čini,” zaključio je Sinclair.
tekst se nastavlja ispod oglasa
