Mama je opet pala, a kći radi probleme. Ne mogu na dvije strane, što učiniti?

“Živim u sveopćem kaosu. Šef je vikao na mene jer sam treći put u dva tjedna izostala s posla, ali morala sam pomoći tati. Nisam imala izbora. Njegova demencija se pogoršava i stalno zaboravlja uzeti lijekove.”

“Sinoć su ga susjedi našli kako luta u pidžami. Dva sata nakon što sam jutros bila kod njega i provjerila je li dobro, zvao me zamjenik ravnatelja škole koju pohađa moja kći. Rekao je da je dobila novi ukor jer je opet bježala s nastave.”

“Uz sve to, moj muž često putuje zbog posla, kuća je u neredu, nitko se ne bavi sa psom, udebljala sam se 11 kilograma i iskreno vam mogu reći da nisam imala niti jedan zabavan dan u posljednje tri godine. Osjećam se kao da ću se raspasti ako se nešto ubrzo ne promijeni”, napisala je žena psihologinji koja odgovara za Empowering parents.

Ako vam ovaj scenarij zvuči poznato, dobrodošli u generaciju “sendviča”. Malo je stvari koje vas mogu toliko iscrpiti i biti stresnije, emotivnije i izazovnije od brige za starijeg roditelja ili rođaka dok istovremeno odgajate djecu.

“Znam kako je to jer sam i sama kroz to prošla, a i cijeli svoj radni vijek posvetila sam pomaganju ljudima koji se brinu o starijim ili bolesnim rođacima. Ako ste trenutno u ovoj situaciji, vjerojatno se osjećate devastirano i mislite da ste sami u svemu. Želim vam reći da je ipak moguće vratiti mir i red u svoj život. Možete naučiti kako se nositi s poteškoćama koje se pojavljuju, a također možete otpustiti dio krivnje, stresa i drugih emocija koje vas iscrpljuju i čine da se osjećate poraženo i iscrpljeno”, odgovara američka psihologinja Paula Banks.

“Razumijem da se možete osjećati usamljeno, uplašeno i nesigurno, pa i prevareno. Možda ste mislili da je ovo životno razdoblje kada će se sav vaš trud oko stvaranja imovine, odgoja djece i napredovanja u karijeri isplatiti. Umjesto toga, vaš život izgleda sasvim izvan kontrole, obitelj je u rasulu, brak je na klimavim nogama, a vi ste na rubu gubitka posla. Pa, dopustite mi da vam kažem, niste jedini!”

“Oko 20 milijuna žena u SAD-u, koje su u dobi između 45 i 56 godina, pripada generaciji ‘sendviča’. Broj sati i količina novaca koje ulažu u brigu i podršku svojoj djeci i istovremeno svojim roditeljima, broji se u milijardama. Iako imamo sve više muškaraca koji se nalaze u ovoj situaciji, teret i dalje najčešće pada na žene.)”

“Ne iznenađuje u kom su smjeru otišle stvari tijekom posljednjih 20 godina, s obzirom na demografske promjene koje se događaju. Imamo više zaposlenih žena, povećanu očekivanu životnu dob, parove koji djecu imaju kasnije u životu i manje zasnovanih obitelji, što znači manje braće i sestara koji dijele brigu o starijima. Za roditelje uhvaćene u generaciji ‘sendviča’, stres može biti izniman. Nije čudo da bračni i obiteljski terapeuti svoje klijente sada upućuju na gerontološke savjetnike”, objašnjava Banks.

Mama je opet pala, a kći stvara probleme

Potom ističe da djeca često iskazuju svoje nezadovoljstvo kada su roditelji pod ekstremnim pritiskom zbog brojnih obveza oko brige za starije ili bolesne rođake. Dijete može biti anksiozno zbog onoga što se događa u obitelji, tužno zbog promjena kroz koje prolaze njihovi bake i djedovi/rođaci, može se osjećati zapostavljeno jer je vaša pažnja usmjerena na drugu stran te biti uplašeno zbog onoga što bi se moglo dogoditi

“Dijete također može jednostavno biti ljutito i hraniti se stresom koji vlada u vašem domu, domu koji se često doima kao da je u kriznom režimu. Ako je to slučaj kod vas, važno je da se povučete, duboko udahnete, procijenite što se događa i napravite plan kako ponovno preuzeti kontrolu nad situacijom. Priprema plana pomoći će vam da se osjećate jačima i da steknete više samopouzdanja te da prestanete s navikom preživljavanja od krize do krize”, ukazuje Banks. Kako izgleda taj plan? Pročitajte odgovore psihologinje.

Zaustavite vrištanje, duboko dišite

“Kada je riječ o krizama, uvijek pitam svoje klijente je li netko u neposrednoj ili neizbježnoj opasnosti od smrti ili ozljede. Ako je odgovor ne, tada im kažem da to nije kriza. Može postojati veliki problem ili velika briga, ali to nije kriza. Ono što se događa u obiteljima s velikim konkurentnim potrebama (poput djece i starijih roditelja) jest da te krize postaju situacije koje samo idu ukrivo. Svi na vrištanje odgovraju vrištanjem, a za to jednostavno nema potrebe. Svojim klijentima savjetujem da uzmu četiri vrlo duboka udaha, razbistre brzinski glavu i uspore reakciju. Također mogu naučiti svoju djecu da učine to isto i time jednostavno odbiju odgovarati vrištanjem.”

“Kriza vašeg roditelja možda je došla prije krize vašeg djeteta ili obrnuto. Jedna kriza može hraniti drugu. Ako se povučete, sagledate situaciju i prestanete s nekontroliranim reakcijama, možete je podijeliti na razumljive, upravljive dijelove. Ne mogu to dovoljno puta ponoviti: duboko dišite. Zvuči smiješno, ali studije pokazuju da ljudi koji su pod velikim stresom često zaborave normalno disati. Svjesno disanje nas smiruje i dovodi ključan kisik do mozga. Ta jasnoća pomoći će vam da donesete bolje odluke”, naglašava psihologinja.

Bez pritiska i krivnje što ste mogli i trebali

“Uvijek kažem da je krivnja jedna od najbeskorisnijih emocija, ali je ujedno i najprihvaćenija u svijetu! Mi ljudi smo izvrsni u osjećanju krivnje za sve. Potrebno je puno truda da je se oslobodimo, posebno za nas iz generacije ‘sendviča’. Budući da se brinete o djeci, svojim starijim roditeljima, supružniku, domu, zajednici i poslu, vjerojatno imate osjećaj da imate milijun gospodara i da nikad ne možete zadovoljiti nijednog od njih. Vjerujem da ovdje moramo razumjeti i svakodnevno sebi govoriti da sve što radimo pomaže i da je važno. Identificirajte gdje vam je možda potrebna podrška ili pomoć, ali nemojte se zaglaviti u stalnim mislima ‘trebam, moram, morao/la sam’, jer je to kontraproduktivno”, izvrstan je savjet.

Dopustite da vam se pomogne

Kad vam netko ponudi pomoć, recite: Da! Ponekad ćete morati i sami zatražiti pomoć – nemojte se ustručavati. “Moji klijenti su uvijek iznenađeni koliko će ljudi priskočiti u pomoć ako ih to zatražite. Ako odgajate djecu i brinete se za starijeg ili bolesnog rođaka, također je važno da znate da ta pomoć postoji kako za suočavanje s jednima, tako i s drugima”, opisuje Banks.

“Za neke je ta pomoć nadohvat ruke , primjerice u djetetovoj školi. Školski socijalni radnici i psiholozi mogu biti dobar izvor za pronalaženje pomoći i usluga za vaše dijete i širu obitelj. Nadalje, ljudi oko vas često se i sami suočavaju s brigama o starijim rođacima. Pokušajte im se obratiti – što je najgore što se može dogoditi? A ne zaboravite ni svoju vjersku zajednicu, ako ste vjernik, uvijek možete razgovarati sa svojim svećenikom i zamoliti ga da proširi riječ da vam je potrebna pomoć oko kućanskih poslova, predaha, kraćeg boravka s vašim starijim rođakom ili oko pripreme obroka. Ljudi vole pomagati i to će učiniti rado, samo ako ih zamolite”, stoji u stručnim naputcima.

Uključite dijete u sve što se događa

“Veliki sam pobornik međugeneracijskog učenja – i nema boljeg mjesta za početak od vaše vlastite obitelji. Bez obzira na dob, spol, zrelost ili ponašanje, sva djeca mogu pomoći roditeljima u brizi o starijim rođacima. Bilo da je to vaš petogodišnji sin koji baki donosi čašu soka, vaš tinejdžer koji posjećuje djeda i pomaže mu da izađe na terasu ili 23-godišnjak koji vozi tetu Ružu na liječničke preglede, sva djeca mogu pomoći na neki način. Pomoć drugima čini da se osjećamo potrebnima i važnima – i da smo bitni”, napominje Banks.

Potom dodaje: “Također mislim da je važno podijeliti s djecom promjene koje se događaju unutar obitelji i s vašim starijim roditeljima. Kada se informacije prilagode dobi, to će zapravo smanjiti strah, anksioznost i problematična ponašanja vašeg djeteta. Na primjer, ako imate baku ili djeda koji je slomio kuk i neko vrijeme će ostati kod vas dok ne ozdravi, mogli biste četverogodišnjaku reći: ‘Baka je ozlijedila nogu. Mi ćemo joj pomoći da ozdravi i osjeća se bolje.’ Možete mu dati i više informacija: ‘Baka je pala na prilazu i slomila kuk. Boli je i treba našu pomoć. Ostat će neko vrijeme kod nas dok se ne oporavi. Trebamo i tvoju pomoć, voljeli bi da sjediš s bakom nakon škole i pomažeš joj dok ne dođemo kući s posla.’ Prilagodite informacije dobi, ali podijelite ih – važno je da se djeca osjećaju potrebnima i poštovanima.”

Vrlo je malo stvari iz kojih bismo trebali isključiti našu djecu kada je u pitanju briga za starije roditelje. Vaša djeca uvijek znaju i mogu više nego što mislite! A ako su premlada da bi razumjela, ipak znaju da se nešto događa i mijenja. Čak i smrt, jedna od najstrašnijih riječi za nas ljude, je nešto u čemu djeca mogu sudjelovati. Budući da je to dio životnog ciklusa, djeca trebaju znati da se to događa, da je to dio života i to ne bi trebalo biti tabu tema.

“Dok je važno da stvari budu prilagođene dobi kada je riječ o bilo kojem pitanju starenja, poučni trenuci su posvuda. Na primjer, dok je za dijete neugodno vidjeti djeda ili baku koji su uznemireni zbog demencije, možete naučiti kako smanjiti njihovu uznemirenost odnosno omogućiti djetetu da vidi baku ili djeda kada su najmirniji i objasniti im da ih demencija navodi da se ponašaju drugačije nego prije, ali da su oni i dalje isti baka ili djed koji su ih uvijek voljeli”, glasi savjet psihologinje.

Opuštajte se

Kad ste uhvaćeni u sendvič između svih tih stresova, ključno je odvojiti vrijeme za sebe. Unesite opuštanje u svoj raspored. Ako možete, nađite se s prijateljicom na kavi ili nazovite nekoga za razgovor. Uzmite knjigu i otiđite na plažu, prošećite se po kvartu, idite u kupovinu i učinite nešto zabavno za sebe. Ugradite ovo u svoj plan jer ćete tako biti zdraviji fizički i emocionalno, a ujedno i spremniji nastaviti dalje.

Ovo se može činiti nemogućim jer možda mislite da vam nema tko pričuvati mamu za vrijeme dok se opuštate. Ali možete zamoliti prijatelja da sjedne s njom – ili čak ponuditi da mu platite za njegovo vrijeme. Također, danas postoje agencije za kućnu njegu ili gerontodomaćice koje su obučene za brigu o vašoj voljenoj osobi. Oni vam mogu pružiti predah tako da možete malo izaći. Ako si možete priuštiti, učinite to! Vrijedi svakog centa kako bi odmorili i zadržali zdrav razum i svom umu i tijelu omogućili predah.

6. Ostanite u kontaktu s prijateljima

“Jedna od najtežih stvari u generaciji ‘sendviča’ je to što između brige za djecu, pokušaja zadržavanja posla i brige o starijim roditeljima imaju malo ili nimalo energije za druženje s prijateljima. Druženje je ključno za sve nas kako bi održali emocionalno i fizičko zdravlje, stoga se družite! Razgovarajte s obitelji i prijateljima, vjerskom zajednicom i pokušajte se ponovno povezati s grupama ili klubovima koji su vas prije zanimali. To su ključne veze koje će vas održati optimističnima. Nemojte dopustiti da se udalje od vas. Osjećaj izoliranosti i usamljenosti jedan jedan je od najtežih aspekata brige za starije. Ako trenutno jednostavno nemate vremena ili energije za ove stvari, postavite to kao cilj za blisku budućnost”, savjetuje Banks.

“Uvijek kažem da je akcija jednako snaga. Izradom plana za suočavanje sa situacijom u kojoj ste uhvaćeni u generaciji ”sendviča’, moći ćete preuzeti kontrolu nad kaosom u kojem plivate. Moći ćete disati, smiriti svoj um, uskladiti kućne obveze, sagledati i razdvojiti probleme svoje djece, starijih roditelja, braka i vas samih. Svom fizičkom i mentalnom zdravlju dugujete razumijevanje svega što se događa, a ako to ne možete sami, potražiti potrebnu pomoć kako biste napravili plan koji će koristiti svima u vašoj obitelji. Pomoć je najčešće nadohvat ruke”, zaključuje psihologinja.