Demografska tempirana bomba u Europi otkucava već desetljećima. Stanovništvo Europske unije postaje sve starije; Petina je starije od 65 godina. Očekuje se da će taj broj porasti na trećinu do 2050. godine.
Svjetska zdravstvena organizacija je prošle godine upozorila da će 2024. u Europi broj osoba starijih od 65 godina prvi put premašiti broj mlađih od 15 godina. Unatoč velikom porastu imigracije u posljednja dva desetljeća, kontinent još uvijek mora privući dovoljno radnika čiji porezi mogu pokriti rastuće troškove mirovina, analizira DW.
Ekonomisti predviđaju da će do 2050. godine u Europi biti manje od dva radnika na svakog umirovljenika, u usporedbi s tri koliko ih ima sada. U međuvremenu je godišnji trošak za državne mirovine dosegnuo više od 10 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) u 17 od 27 država članica EU-a. Svih 17, osim jedne, nalaze se u Zapadnoj Europi. U Italiji i Grčkoj za mirovine se izdvaja više od 16 posto BDP-a.
Podizanje dobi za odlazak u mirovinu iritira starije
Kako bi se riješio problem enormnog rasta tih troškova, nekoliko članica EU-a reformiralo je svoje mirovinske sustave, uključujući podizanje dobi za odlazak u mirovinu. U Francuskoj su, na primjer, prošle godine mjesecima trajale demonstracije zbog planova da se starosna dob za odlazak u mirovinu podigne sa 62 na 64 godine.
Druge europske zemlje su otišle još dalje. Velika Britanija, na primjer, planira od sredine 2020-ih produžiti radni vijek do 68. godine.
“Nizozemci su nedavno reformirali svoj mirovinski sustav, ali on ne postiže postavljene ciljeve”, kaže za DW Hans van Meerten, profesor europskog mirovinskog prava na Sveučilištu u Utrechtu. “Ni u Njemačkoj, Belgiji i mnogim drugim europskim zemljama ne vidim potrebne reforme.”
Milijuni ljudi još uvijek ne uplaćuju u privatna mirovinska osiguranja kako bi si povećali prihode u starosti. To dodatno opterećuje javne financije. Podaci Eurobarometra od prošle godine pokazali su da samo 23 posto stanovnika EU-a ima profesionalni mirovinski plan, dok je samo 19 posto njih dopunilo državnu mirovinu privatnom. Brojke se znatno razlikuju među članicama Unije.
Odvojeno istraživanje organizacije Insurance Europe pokazalo je da 39 posto ispitanika ne štedi za mirovinu. Taj broj je još veći među ženama i radnicima starijima od 50 godina. A mnogi koji to čine nezadovoljni su uvjetima štednje.
Sporo uvođenje prenosive EU-mirovine
U ožujku 2022. EU je uveo Paneuropski osobni mirovinski proizvod (PEPP). To je plan koji omogućuje radnicima da si osiguraju dodatnu mirovinu koja je u potpunosti prenosiva prilikom preseljenja u druge države EU-a. Plan je svima na raspolaganju, ali nije obvezujući.
Međutim, taj plan je uvela samo jedna zemlja – Slovačka. “PEPP je na snazi već dvije i pol godine”, rekao je van Meerten, “ali veliki investicijski fondovi kažu da nemaju kapacitete da sami uvode PEPP i traže partnere za to.”
Prema riječima nekih stručnjaka, problem je i u tome što je PEPP previše kompliciran. PEPP se također smatra nepoželjnom konkurencijom za investicijske fondove poput BlackRocka ili Fidelityja, čiji su najveći klijenti veliki nizozemski, norveški i njemački mirovinski fondovi koji predstavljaju desetke milijuna europskih štediša.
Van Meerten se zalaže za pojednostavljenje i veću fleksibilnost PEPP-a, jer neke države EU-a ne daju tom mirovinskom planu iste porezne olakšice kao drugim privatnim mirovinskim fondovima.
Zaposlenici traže veću fleksibilnost
Ljudima je, međutim, potrebna još veća fleksibilnost kada je riječ o njihovim investicijama i starosnoj dobi za odlazak u mirovinu. Pojava neo-brokera kao što su Robinhood, eToro i njemački Trade Republic, koji korisnicima omogućavaju upravljanje investicijama putem aplikacija na pametnim telefonima, donekle je zamijenila mnoge komplicirane mirovinske sustave Europe.
Tradicionalni financijski pružatelji usluga tvrde da aplikacije za mobilno investiranje potiču korisnike da preuzimaju nepotrebne rizike o kojima ne znaju dovoljno i da bi to moglo ugroziti njihove dugoročne prihode, dok pristaše tog sustava tvrde da je on učinio investiranje jednostavnijim, jeftinijim i transparentnijim.
U budućnosti bi više vlada članica EU-a moglo dopustiti zaposlenicima da dio svojih državnih mirovinskih ušteđevina izravno ulažu na burzi, kao što je to slučaj u Švedskoj. Van Meerten vjeruje da bi zaposleni bili bolje motivirani za štednju ako bi imali veću kontrolu nad načinima na koji se njihova sredstva ulažu.
“Želite li da vaša štednja bude zelena? Želite li investirati u Izrael ili ne? Neka pojedinac odluči. Zašto bi socijalni partneri ili sindikati odlučivali o tome umjesto vas?”, zapitao se on, misleći na privatne mirovinske planove koje ne kontroliraju sami korisnici.
Arnaud Houdmont iz organizacije Better finance upozorava da će doći dan kada će se težište procesa prebaciti s javnih na privatne mirovinske sustave štednje, ali da štediše za to nisu spremne. “Postoji velika vjerojatnost da će sljedeća generacija Europljana u mirovinu otići znatno siromašnija i kasnije nego prethodne generacije”, rekao je.
