Draga Ksenija, muči me jedan događaj iz prošlosti. U to doba moj unuk bio je maloljetan i živo je sa mnom. Nakon vježbanja u teretani došao je kući, a pola sata nakon toga u naš prizeman stan upao je jako krupan muškarac vičući: “Gdje je? Gdje je moj novčanik, ubit ću vas!” Nakon njega u stan je ušla njegova supruga uz riječi: “On vas može ubiti, liječio se na psihijatriji.”
Pokušala sam doznati što se dogodilo i tko su ti ljudi. Muškarac je tvrdio da mu je ukraden novčanik s dokumentima i novcem te da mu je moj unuk ukrao novčanik jer ga je vidio kako tamo vježba. Kazao je da je privatnik, da mora otputovati, i tražio da moj unuk “kaže gdje je novčanik prije nego ga on polomi”.
Unosio se djetetu u lice, dok ono ponavljalo da nije uzelo novčanik. Muškarac je govorio da će nas ubiti u “toj bijedi i sirotinji u kojoj živimo, spaliti kuću”. Tražio je da moj unuk sjedne u njegov automobil i da se zajedno vrate u teretanu. Protivila sam se i inzistirala da idem s njima ako nas već prisiljava. Inače, tada sam bila na bolovanju zbog visokog tlaka i dijabetesa.
Odjednom mu je zazvonio mobitel. Javili su mu da je u toaletu teretane pronađen njegov novčanik s dokumentima i novcem. Dakle, novčanik nije bio ukraden! No, mogli smo stradati zbog toga što su u teretani manijaku dali naše podatke. Nikada ga više nismo vidjeli, a nije se ni ispričao, ni on ni vlasnik teretane. Mika iz Rijeke
Ksenijin odgovor: Branili ste unuka, ali ste ipak pogriješili
Draga Mika, hvala vam na pismu i što ste podijelili ovu vrlo uznemirujuću priču. U potpunosti razumijem poniženost i nepravdu koju ste osjetili u tom trenutku. To je osjećaj koji nećete nikada zaboraviti. Srećom, kao svaka požrtvovna baka stali ste u obranu svoga unuka.
Ono što ste vi i vaš unuk prošli, zbog pogrešne optužbe i širenja osobnih podataka, doista je zastrašujuće i neshvatljivo. Vaš slučaj jasno pokazuje da neodgovorno rukovanje osobnim podacima može dovesti do opasnih situacija koje ostavljaju trajne posljedice, ne samo fizičke već i emocionalne.
Iz pisma mi se čini da ste ipak pogriješili na način da je sve ostalo između vas, nasilnika i vlasnika teretane. Čini se da slučaj niste prijavili policiji, a niste ni podignuli tužbu kojom biste zatražili naknadu za pretrpljeni strah i boli od nasilnika, niti ste vlasnika teretane tužili zbog neovlaštenog ustupanja vaših podataka.
Tko zna, s obzirom na opisano, možda je radnik ili radnica u teretani također u strahu za vlastiti život ustupio te podatke nasilnoj osobi koja ne preza upadati u tuđe stanove i prijetiti.
Svi mi imamo pravo živjeti u okruženju gdje su naši osobni podaci zaštićeni, a fizička sigurnost zajamčena. Vjerujem da će vaša priča potaknuti mnoge na razmišljanje, a možda čak i na konkretne akcije kako bi se nasilnicima i neodgovornim osobama koje barataju tuđim podacima poslala prava poruka. Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.