Uglavnom, svi nekome vole biti prvi. Prvi poljubac. Prva ljubav. Ali ne i ja. Ja volim biti nečija druga, a ta osoba je moj suprug. Ja sam njemu druga supruga, a on je meni prvi suprug. Ja sam prvi puta majka, ali on je već bio otac kad sam ga upoznala.
Zajedno smo devet godina, a u braku smo sedam. Imamo dvoje prekrasne djece: petogodišnju kćer i sedmomjesečnog sina. Iako nijedan brak nije savršen, mislim da naš ima jedinstvene prednosti.
Moj suprug zna sve što nije funkcioniralo u njegovom prvom braku i to koristi kao popis stvari koje ne treba raditi u našem braku. On je drugačija osoba nego što je bio prije više od 25 godina kada se prvi put oženio i imao dijete. Načini na koje se mijenjao sada se isplate u našem braku.
Za početak, moj suprug priznaje da je sada strpljiviji. U prvom braku, bio je vrlo mlad i oženio se pod pritiskom iznenadne trudnoće. Danas ima skoro 60 godina. S godinama dolazi razumijevanje. Naučio je važnost strpljenja prema supruzi, djeci i sebi.
U braku je potrebno ono što ponekad može izgledati kao beskrajno strpljenje. Iako njegovo strpljenje možda nije beskonačno, ima ga puno, posebno kada je riječ o našoj preenergičnoj petogodišnjoj kćerkici. Ona je nezaustavljivo klupko energije. Kada vidim koliko je on blag, smiren i strpljiv s njom, sretna sam. To što on ima više strpljenja smanjuje očekivanja da ja moram uvijek biti strpljiva, posebno s našom djecom.
Kada je prvi put postao otac, imao je jedva 25 godina. Nije bio spreman za teret obiteljskog života i sve što dolazi s tim. Nije znao stavljati druge ljude na prvo mjesto, biti fleksibilniji, biti tata 24 sata dnevno. S vremenom je naučio pa danas stavlja našu djecu ispred svega. Gledajući ga kako se mazi s našim sedmomjesečnim sinom na kauču, dok naša kćer čita knjigu pokraj njih, srce mi se topi.
Također je samopouzdaniji u ovom razdoblju života. Uvijek se osjećao kao crna ovca, posebno kao umjetnik. On je slikar i često bi prolazio kroz razdoblja intenzivne usredotočenosti na rad kada bi se izolirao od svijeta. Njegova obitelj to nikada nije razumjela. Iako to sada rijetko radi, ako to učini, ja ga razumijem. Dokazao se. Radio je naporno. Zna svoju vrijednost i tko je. I ne treba to nikome dokazivati, kao što je osjećao da mora kada je bio mlađi.
Samopouzdaniji je i zadovoljniji sa sobom kao suprug, otac i umjetnik. Kada su ljudi nesigurni, to može dovesti do problema s povjerenjem. Ali njegova samopouzdanost čini našu vezu jačom. Puno je lakše biti u braku s nekim tko je siguran i komu je ugodno u vlastitoj koži. Naravno, nije uvijek sve savršeno. Ali čak i kada se ne slažemo, on to bolje podnosi nego što je podnosio ranije.
Kada sam bila mlađa, mama mi je govorila da je važno znati kako se svađati. Mislila sam da to zvuči smiješno, ali sada točno znam što je mislila. Moj suprug priznaje da bi, kada je bio mlad, često povisio ton u žaru borbe. Sada zna kako slušati i razumjeti moje stajalište, ne samo svoje. Zna da svaka svađa ima dvije strane i da je važno da jedno drugo čujemo i poštujemo.
U prvom braku je bio uvjeren da je uvijek u pravu; i što se života tiče i što se roditeljstva tiče. Ali naučio je da je zapravo u redu biti u krivu i, što je još važnije, priznati da možda nije u pravu. Čak i kada se svađamo, znam da nam je obostrani cilj doći do zaključka, zajedno.
Znam da je dio zrelosti mog supruga prirodan dio starenja. Između brakova je imao 20 neoženjenih godina. Ali vjerujem da ne bi toliko naučio bez iskustva koje je stekao u prvom braku. Danas govori tako pozitivno o svojoj bivšoj supruzi, posebno o tome kakva je ona majka, i to stvarno poštujem i vidim kao još jedan znak njegovog rasta.
Osjećam se vrlo sretnom što sam njegova druga supruga i što sam ga upoznala nakon svih grešaka koje kao mladi ljudi počinimo. Ispada da je ponekad biti druga prava pobjeda.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
